O malim svinjarijama i ponešto lijepo
NeMresBilivit
Tour d´Blog

j u n k y a r d d a w g

htio bi biti dežulović
► m i s l i   d n e v n i k
neće zajebat
► v i o l a n t e 2 2 2
jasno je zašto je
obožavam
s a m o - n i n a
traži i pronaći će
slucajnenuspojave
prototip koji ide u seriju
w h i s p e r e r
kao ja
b a g r e m - p r u t
tko zna - zna
p o k o s n i c a
to je za mene, onako baš!

k o l i b r a
još nešto za mene
...
n i s a m j a
ne bi smetalo da jesam

l o s t w a y s
tako nekako zamišljam
svog buraza kog nemam

m a r l a
čak je i mene uspjela
zainteresirati za modu


Pisalo se nekada...
Definitivno odustajem od
Ja nisam u N A T O !!!
Zašto meni ne smeta
     Jakša Cvitanović Cvik
Božić sa Michelle Obama
 Muškarci su nasilni i
     točka! Ustvari uslkičnik.

 Ukida se B l o g e r.hr!!!
 V a n   s   p a p o m ! ! ! 
 O d  s a d a  g o v o r i m
      s r p s k i  ! ! !

 Sve po spisku... sad dal
      Mesiću il Sanaderu...
      s v e j e d n o !
 R a s p a d   o b i t e l j i
      2. d i o

 R a s p a d   o b i t e l j i
      1. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      definitivno!

 Tata ti jugonostalgičar,
      2. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      1. d i o

 U  v a š i m  g o d i n a m a
      j a  s a m  f u k a o !

 Jedini pravi   p r o b l e m
      Hrvatske su  H r v a t i !

 Svim kučkama svijeta!
 N  e m a   B o g a ! ! !
 O v o  j e  r e k l a m a
      z a  K o n z u m
!
 O t k a z !
 M a j m u n   majmunski
      ž i v o t    s l a v i

 N i s a m   j e b o ,
      č a s n a   r i j e č !

 O p e t   n i s a m  u  modi
 A j m e !   M o j a   k ć e r
     i m a   d e č k a !

 D a   l i   s a m
     d o v o l j n o   m u š k o ?
 M i l i t a n t n i   p u š a č
 Ne  p r i h v a ć a m  svoje
      m i š l j e n j e ! B a r  n e
      j e d n o g l a s n o !

 D a   č u v a m   ž i v c e ?
     Za KOGA ?
 O d l u č i o   s a m   s e
      s v i m a   z a m j e r i t i !

 Z a š t o   t e s t o v i   I Q
     n i š t a   n e   v r i j e d e?

 A k o  m i s l i t e   d a  j e
     K o l o   s r e ć e   s a m o
     d o b r a   z e z a n c i j a...

 
Blog
srijeda, svibanj 30, 2012
 

Dakle, Josipović će sutra u Bruxellesu govoriti o razlozima zbog kojih je Hrvatska izabrala svoju budućnost u okviru EU. A što ima pričati? Razlozi su isti kao i oni ulaska u Jugu. Da proba izvući neku korist. No, u EU nema srba, bosanaca i makedonaca, tamo su švabe, englezi, šveđani, a oni neće kupovati ni Vegetu, ni Kraš express, niti Ledo sladolede. Ja čekam da čujem kad se bude išlo u Bruxelles zbog izlaska iz EU. Da čujem tu spiku...

Kažu da je stopedeset dana nove vlade. Naravno, ništa se nije desilo. Ništa dobro. Ponavljam se po tko zna koji puta, ponavljam se već dvadeset godina. I još ću dvadeset, to mi je sudbina. Nije to problem, problem je što sam dvadeset godina u pravu i što ću i slijedećih dvadeset biti. Problem kažem, jer znam da će nam biti sve gore. Nerealni optimizam utemeljen na katastrofalnoj pretpostavci naroda da će u vlastitoj državi biti bolje i dalje traje, svakih nekoliko godina javljaju se novi nerealni razlozi za taj optimizam i zahvaljujući tome tonemo sve dublje. Da tog optimizma bez pokrića nema, prije bi shvatili zajeb i prije se otrijeznili. Ovako, cijeli narod, kao na dopu, lebdi nošen iluzijama koje nitko imalo inteligentan i nenapušen ne bi popušio.

Priča Jože Mencinger neki dan u Opatiji kako su slovenci popušili od kada su ušli u EU. Zadužili se preko mjere, u samo tri godine 10 milijardi eura, tržište nisu osvojili, ono jugo tržište su pomalo izgubili i euforija je splasnula. Ne uvija on to. Jasna poruka što nas čeka uskoro. U istom društvu je i Ljubo Jurčić izrekao jednu jako interesantnu činjenicu. U ovih dvadeset godina folklorne samostalnosti od kada hrvati čekaju bolji život koji nikada neće doći, periodički se smjenjuju razdoblja euforije. Svakih pet godina imamo novu euforiju. Prvo nas je početkom devedesetih snašla euforija privatizacije, sredinom devedesetih stvorila se euforija oko investicijskih fondova, prijelaz milenija obilježila je euforija oko liberalizacije tržišta i članstva u WTO, pa se pet godina kasnije razvila euforija oko dionica, na onda je od 2010. godine počela euforija oko ulaska u EU. Svaki puta se čekalo samo još to i da nam odmah bude bolje. Poslije svake euforije dolazilo je razočaranje. Ali i nova euforija. Čini mi se da je ovo bila posljednja.

Kaže pomenuti Ljubo Jurčić kako nam još deset godina neće biti bolje. Ljubo je optimist. Još barem dvadeset treba da se narod opameti. EU ne treba Hrvatsku da bi joj dao, nego da bi je iskoristio. Svaka druga teorija je neozbiljna za odrasle ljude. Druga je priča što smo zbog izlaska iz Juge sami sebe osudili na pristupanje EU pod nepovoljnim uvjetima i ta je sudbina neizbježna. 4.500.000 ne može opstati van EU bez njenog blagoslova. Kada ne bi ušli bilo bi nam još gore. A to što smo mi željeli ući još kamo kada potpuno  je nebitno. Zna se tko je gazda i tko otvara i zatvara vrata.

Nije bilo dobro u Jugi i u socijalizmu. Tamo si imao tek siguran posao, velike šanse da dobiješ stan od države i osrednju plaću koja je svakako stigla na vrijeme. Danas imamo kapitalizam i Hrvatsku u kojoj je posao doduše nesiguran ako ga uopće imaš i plaća je loša ako je uopće dobiješ, a stan ni ne sanjaš osim ako ti ga ne ostave roditelji koji su ga dobili još u toj socijalističkoj Jugi. Ali zato imamo nadu. Onu nadu s početka u koju cijela Hrvatska već dvadeset godina polaže sve i u koju će i slijedećih dvadeset godina vjerovati. Onu nadu koja nema nikakvog pokrića, onu koja će ostati samo nada, onu koja će te razočarati kada napuniš šezdeset pet. Nisam ja jedini koji ovako misli. Misle tako i moji prijatelji iz matematičke gimnazije. Neki dan skupilo nas se desetak na pivu. Svi dijele ove stavove. Ali koliko nas ima? To sam naučio u vojsci kada sam prvi puta shvatio što je prosjek države. Nema nas. Statistička smo greška u stanovništvu ove zemlje.

Simpatično je kada ljudi misle da će biti bolje u EU. No, da bi nam bilo bolje moramo imati više para. Sve ostalo što je potrebno da nam bude dobro imamo. E sad, ako mi imamo više para netko mora imati manje. Postavlja se pitanje tko? Ako su pare od EU, onda znači da će švabo odvojiti od svojih usta i dati nama. Hm, nekako mi ta teorija ne zvuči uvjeljivo. Druga mogućnost je da će EU, koja poput Amerike iskorištava i eksploatira nerazvijeni svijet, dio svog imperijalističkog plijena podijeliti sa nama. Hm, ni to mi ne zvuči uvjerljivo, što bi oni napadali Libiju ili Iran i dali nama dio kolača. Osim ako i mi ne uzmemo, na bilo koji način, učešće u tom  imperijalizmu. Tada ima nade da dobijemo nešto. Da li će u tom slučaju u našim udžbenicima pisati da smo imperijalisti i da su se naši djedovi borili protiv takvih? Ta teorija drži vodu ali samo kao teorija. To mi je po onoj "nas i rusa dvjesta miliona". Nas i evropljana pola milijarde, a evropljana bez nas isto toliko. Pa koja je onda teorija realna? Po matematici, logici, povijesnim iskustvima i zakonu jačega koji i danas nepogrešivo vrijedi, jedina realna teorija je da će nam biti gore. No, sve to ionako nije bitno, jer nemamo izbora. Nama će biti onako kako Berlin, London i Pariz kažu, a tu se ne proturiječi. Nije to Beograd pa da ne razumiješ što kažu i ratuješ za nezavisnost zbog tog nerazumijevanja, pa poslije titlaš njihove filmove da bi ih razumio. Kad Berlin kaže nešto, to je savršeno razumljivo svakom hrvatu. A Berlin kaže da dogodine trebamo ući u EU i da će nam u njoj biti bolje, jer je nama uvijek bolje kad nam je gore. Dakle, EU vas čeka dogodine! Na vrijeme pripremite vazelin. Ako Josipović nije pokupovao sve zalihe.

.

NeMresBilivit @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.