O malim svinjarijama i ponešto lijepo
NeMresBilivit
Tour d´Blog

j u n k y a r d d a w g

htio bi biti dežulović
► m i s l i   d n e v n i k
neće zajebat
► v i o l a n t e 2 2 2
jasno je zašto je
obožavam
s a m o - n i n a
traži i pronaći će
slucajnenuspojave
prototip koji ide u seriju
w h i s p e r e r
kao ja
b a g r e m - p r u t
tko zna - zna
p o k o s n i c a
to je za mene, onako baš!

k o l i b r a
još nešto za mene
...
n i s a m j a
ne bi smetalo da jesam

l o s t w a y s
tako nekako zamišljam
svog buraza kog nemam

m a r l a
čak je i mene uspjela
zainteresirati za modu


Pisalo se nekada...
Definitivno odustajem od
Ja nisam u N A T O !!!
Zašto meni ne smeta
     Jakša Cvitanović Cvik
Božić sa Michelle Obama
 Muškarci su nasilni i
     točka! Ustvari uslkičnik.

 Ukida se B l o g e r.hr!!!
 V a n   s   p a p o m ! ! ! 
 O d  s a d a  g o v o r i m
      s r p s k i  ! ! !

 Sve po spisku... sad dal
      Mesiću il Sanaderu...
      s v e j e d n o !
 R a s p a d   o b i t e l j i
      2. d i o

 R a s p a d   o b i t e l j i
      1. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      definitivno!

 Tata ti jugonostalgičar,
      2. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      1. d i o

 U  v a š i m  g o d i n a m a
      j a  s a m  f u k a o !

 Jedini pravi   p r o b l e m
      Hrvatske su  H r v a t i !

 Svim kučkama svijeta!
 N  e m a   B o g a ! ! !
 O v o  j e  r e k l a m a
      z a  K o n z u m
!
 O t k a z !
 M a j m u n   majmunski
      ž i v o t    s l a v i

 N i s a m   j e b o ,
      č a s n a   r i j e č !

 O p e t   n i s a m  u  modi
 A j m e !   M o j a   k ć e r
     i m a   d e č k a !

 D a   l i   s a m
     d o v o l j n o   m u š k o ?
 M i l i t a n t n i   p u š a č
 Ne  p r i h v a ć a m  svoje
      m i š l j e n j e ! B a r  n e
      j e d n o g l a s n o !

 D a   č u v a m   ž i v c e ?
     Za KOGA ?
 O d l u č i o   s a m   s e
      s v i m a   z a m j e r i t i !

 Z a š t o   t e s t o v i   I Q
     n i š t a   n e   v r i j e d e?

 A k o  m i s l i t e   d a  j e
     K o l o   s r e ć e   s a m o
     d o b r a   z e z a n c i j a...

 
Blog
četvrtak, listopad 29, 2009

Ima tome tri godine, velika je rasprava bila na blogeru, smije li se u ikojem slučaju dijete fizički kazniti ili ne. Ponavljam, za one koji ne stoje najbolje sa kategorijom naziva „čitanje s razumijevanjem“, ne razgovara se o odgoju batinama, već da li se dijete smije ikada udariti. Javio se tada jedan bloger žestoko braneći teoriju da ni pod kojim izgovorom nikada nijedno dijete ne treba niti jedan roditelj udariti. Povod raspravi bio je neki moj komentar.. Sam događaj se zbio u osnovnoj školi gdje je neki roditelj podigao dijete, tuđe, i prislonio ga na zid i priprijetio mu. Dotični klinac je sustavno  godinama maltretirao djecu iz kvarta i tom prilikom je ozbiljno ozlijedio njegovog sina, ne prvi puta. Na to je otac malog delikventa tužio dotičnoga itd. Povela se rasprava u novinama, razni pravobranitelji, psiholozi, sociolozi i ine dokone guzice našle su se osuđivati ovog roditelja koji je priprijetio klincu, pritom ne spominjuci glavnog vinovnika. Ja sam negdje ostavio komentar  kako je morao stari to učiniti da zaštiti svoje dijete, kad već  otac delikventa nije nikada pošteno izlemao svog malog. I krenulo je laprdanje tipa: razgovorom se sve da riješiti. Ja repliciram da kao roditelj nisam spreman da mi dijete netko mlati dvije, tri godine i da čekam dok se s nasilnikom razgovara. Još zastupam stav da bih ja svog malog propisno izmlatio kada bi maltretirao drugu djecu. E tu je kvaka. Često čujemo da netko kaže: - da sam ja tako bogat ja bih dao za to i za to... Takvi koji bi davali svakome nikada ni ne mogu steći bogatstvo, jer se do njega ne dolazi takvom filozofijom. Ili još naivnije, kada ljudi počnu sa: -da sam ja na vlasti ja bih bio pošten... Takvi nikada ne mogu doći na vlast, jer za nju osvojiti treba itekako dobar želudac. E tako je i samnom. Nikada ja neću doći u priliku da izmlatim svoje klince jer maltretiraju druge. Moji klinci bi i za znatno manju glupost nadrapali, pa nikada neće stići do te stepenice o kojoj pričam.
 
Jedan od onih koji su sudjelovali u prebijanju nasmrt našeg Luke, kažem našeg jer je svako dijete na našim ulicama naše ili bi barem trebalo biti, još je nekoliko puta evidentiran u istim prekršajima nakon toga. Jučer je s frendovima iscipelario novu žrtvu. Sasvim sam siguran da ga njegov otac nikada nije dobro propustio kroz šake. Uz razgovor, naravno. Da jest, ne bi taj mali sticao „slavu“ na taj način. Teorija o telefonima na koje djeca drukaju roditelje, centri za socijalnu skrb koji zbog jednog šamara šalju roditelje na višemjesečne „obrazovne“ kurseve (znam slučaj) možda zvuči zgodno, ali jednostavno ne funkcionira. Klince treba zaštititi, ali treba i društvo zaštititi od tih klinaca. Svjedoci smo da klinci ne šljive nikoga, da učitelji nisu nikakav autoritet, roditelji sve manje, a netko treći da i ne govorim. Kompleksan je to problem, milion faktora utiče na odgoj i ponašanje djece, i ja kao otac troje koji ih odgaja sasvim sam, znam to vrlo dobro, ali isto tako znam da praviti monstrume od naših predaka nije sasvim u redu. Oni su od nas napravili, u prosjeku, pristojnije i bolje ljude, nego što smo ih mi napravili od naše djece. A po današnjoj percepciji, naši roditelji, a o bakama i djedovima da i ne govorim, pravi su monstrumi. Jer, znali su oni itekako fizički kazniti.

Nisam rijetko u društvu razgovarao o toj temi. Naravno družim se sa ljudima koje cijenim, ne sa fukarom. Simptomatično je da je baš svatko tko se prisjetio neke šamarčine koju mu je otac opalio rekao kako je stari bio u pravu i priznao da je fakat napravio sranje, drugim riječima odobravao je taj potez. Često su čak konstatirali da je sreća da je stari tako reagirao jer tko zna gdje bi završilo da nije. Odrastu ljudi pa shvate neke stvari. Ne govorim o ekstremima, naravno. Pa kada se u situaciji kakva se jučer desila počne težište bacati na prava nasilnika, kada pedagozi, psiholozi i socolozi počnu lamentirati o načinima resocijalizacije, kada se razvija teorija o preodgoju razgovorima, odričući bilo kakvu primjenu sile i drakonskih zakonskih kazni za teške prijestupe maloljetnika, ja prestajem biti pristojan član društva i postajem otpadnik. Kada bi zakon drakonski kažnjavao roditelje teških delikvenata i kao u anglosaksonskom pravu same maloljetne delikvente, puno bi manje bilo tih delikvenata. A kad ih i ne bi bilo manje, manje bi bilo žrtava njihovog divljanja. Jer mnogi od njih su višestruki prijestupnici. Kaže neki od tih luftirajućih mozgova kako pritvor nije rješenje i kako je potpuno promašeno što je neki mali u engleskoj osuđen na dugogodišnju robiju. Jer kao mala je šansa da ponovi isto djelo. Naravno, tog tipa kog je ubio ne može opet ubit. Ali može nekog drugog. E pa ako je ubio, onda nema smisla praviti statističke provjere koliki postotak će ih opet ubiti. Sve ih zatvoriš i misliš na one koji neće postati žrtve zbog toga. I sretan si! I jebe ti se za probisvijete koje roditelji nisu nikada ošamarili. Priuštiš im da razgovaraju dvadeset godina, na porti zatvora. Pa nek se hvale čuvarima kako oni nikada nisu udarili svoje dijete. Čak ni kada je pretuklo susjedovog malog. Ni onda kada je obilo trafiku. Ni kada je prvi puta završilo u murji zbog dopa. Ni kada je peti put tamo završilo. Neka se hvale kako su uvijek imali razumijevanja i kako su razgovarali s njima. Zatvorski čuvari će ih ziher razumijeti. Za sažaljenje nisam baš siguran. I neka svi ukrug međusobno razgovaraju. Ali, neka to bude na sigurnom. Tamo gdje tata nekog ugnjetavanog klinca neće moći sustići njihovog malog i zaraditi kaznenu prijavu.

Nisam rekao da je batina iz raja izašla, ali da je na ulaznim vratima to tvrdim. Vidio sam je!
.
NeMresBilivit @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 109 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.