O malim svinjarijama i ponešto lijepo
NeMresBilivit
Tour d´Blog

j u n k y a r d d a w g

htio bi biti dežulović
► m i s l i   d n e v n i k
neće zajebat
► v i o l a n t e 2 2 2
jasno je zašto je
obožavam
s a m o - n i n a
traži i pronaći će
slucajnenuspojave
prototip koji ide u seriju
w h i s p e r e r
kao ja
b a g r e m - p r u t
tko zna - zna
p o k o s n i c a
to je za mene, onako baš!

k o l i b r a
još nešto za mene
...
n i s a m j a
ne bi smetalo da jesam

l o s t w a y s
tako nekako zamišljam
svog buraza kog nemam

m a r l a
čak je i mene uspjela
zainteresirati za modu


Pisalo se nekada...
Definitivno odustajem od
Ja nisam u N A T O !!!
Zašto meni ne smeta
     Jakša Cvitanović Cvik
Božić sa Michelle Obama
 Muškarci su nasilni i
     točka! Ustvari uslkičnik.

 Ukida se B l o g e r.hr!!!
 V a n   s   p a p o m ! ! ! 
 O d  s a d a  g o v o r i m
      s r p s k i  ! ! !

 Sve po spisku... sad dal
      Mesiću il Sanaderu...
      s v e j e d n o !
 R a s p a d   o b i t e l j i
      2. d i o

 R a s p a d   o b i t e l j i
      1. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      definitivno!

 Tata ti jugonostalgičar,
      2. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      1. d i o

 U  v a š i m  g o d i n a m a
      j a  s a m  f u k a o !

 Jedini pravi   p r o b l e m
      Hrvatske su  H r v a t i !

 Svim kučkama svijeta!
 N  e m a   B o g a ! ! !
 O v o  j e  r e k l a m a
      z a  K o n z u m
!
 O t k a z !
 M a j m u n   majmunski
      ž i v o t    s l a v i

 N i s a m   j e b o ,
      č a s n a   r i j e č !

 O p e t   n i s a m  u  modi
 A j m e !   M o j a   k ć e r
     i m a   d e č k a !

 D a   l i   s a m
     d o v o l j n o   m u š k o ?
 M i l i t a n t n i   p u š a č
 Ne  p r i h v a ć a m  svoje
      m i š l j e n j e ! B a r  n e
      j e d n o g l a s n o !

 D a   č u v a m   ž i v c e ?
     Za KOGA ?
 O d l u č i o   s a m   s e
      s v i m a   z a m j e r i t i !

 Z a š t o   t e s t o v i   I Q
     n i š t a   n e   v r i j e d e?

 A k o  m i s l i t e   d a  j e
     K o l o   s r e ć e   s a m o
     d o b r a   z e z a n c i j a...

 
Blog - kolovoz 2006
četvrtak, kolovoz 31, 2006

Gle, nije ovo namijenjeno nikome posebno, a nadasve ne dečkima koji zaviruju tristodvanaest puta na dan na monitor svog računalnog ljubimca, koji se tresući štrecaju pri nailasku na komentar onoga koji se ne slaže sa njima i koji žarom sa kojim se brani domovina ili čast ili se bari kakav dobar komad, brane svoje stavove i dovode pameti tamo nekoga koga nikada nisu imali prilike uživo tome učiti. Ovo nije namjenjeno nikome od brojnih na kojima ostaje odgovornost za smanjeni natalitet, za frustracije sve većeg broja nezadovoljenih žena, ali i muškaraca, te za porast dobiti informatičkih korporacija ili samog Matije Babića naprimjer, a na uštrb promicanja virtualnog samozadovoljavanja, prvenstveno sklopa koji se nalazi u visini čela! Ovo je samo obična crtica iz života dvojice studenata od kojih sam jedan bio ja!
 
Eh da, imali smo ideje kao i svaki nadobudni stadent! Vrijeme je samog početka studija, vrijeme je kada nema još na tržištu nikakvog informatičkog časopisa, Spectum i Commodore su nazivi računaljki koje svi žele imati, PC je tek sklopljen tamo u IBM-u, ali ga još nitko nije vidio i neće još godinama.... a mi smo završili matematičko informatičku školu, upisali elektrotehnički fakultet, imali s moje strane jaki znanstveni background, a sa strane frenda i jak politički. I imali smo ideju. I mislili smo da je genijalna!
 
Dakle ideja je bila napraviti prvi informatički časopis u Jugi! Uaaauuuu! I potrošili smo mi nekih šest dobrih mjeseci, i znate kako je to tada išlo, financije su bile luk i voda ako si imao igrača, a mi smo ga imali u liku jednog od najmoćnijih ljudi tada na ovim prostorima, čovjeka koji je vodio tada najveću novinsku kuću i bio u visoko rangiran u Centralnom komitetu, imali smo sa stručne strane sve što je tada postojalo i daleko smo mi bili odmakli sa rabotom. Naš profa informatike iz srednje bio je simpatičan lik koji nas nikada nije puno davio, više je brinuo o lovi koju je zarađivao na telki, vodeći informatičku obradu Kviskoteke naprimjer. I baš toga lika sreli smo na trgu dok je čekao tramvaj.
 
Klasika....... kako ste druže?, tako se onda obraćalo profesorima... dobro, a vi dečki kako je na faksu..... i tu mi potegli priču o našem časopisu.... pa druže zamislite ovo smo već riješili, pa ono ćemo ovih dana, pa prvi ćemo biti, pa čitaćete nas, pa jel bi vi možda htjeli napisati koji popularni članak, a da pitate Žalca da li bi on možda stalnu rubriku, vi ste si dobri....... i dugo mu nije dolazio tramvaj, a on onako sa svojom podužom bradicom, šeretskim smiješkom i realnim očima mirno nas sluša. Ni da trepne. Barem deset minuta, u dahu, jedan pa drugi, prepuni samopouzdanja i ponosa svome profi informatike pričamo o prvome informatičkom časopisu u državi, koji će uskoro.... kad evo tramvaja. On se popne na prvu štengu, okrene se, naše su oči uz otvorena usta čekale taj njegov amen, to odobravanje, pohvale i izražavanje ponosa svojim đacima, savjet da istrajemo i ono obavezno: ako vam ikako mogu pomoći........ pogleda nas...... obojicu ponaosob...... i razgovjetno, prije nego je zamakao u gužvi: ............. dečki, u vašim godinama ja sam fukao!

Nemreš bilivit!

p.s. moje mišljenje:

najbolji komentari na prošli post stigli su (ravnopravno, kronološki) od:

Nimfica
Pirvoz
Psmtr
.
NeMresBilivit @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 73 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 28, 2006

Slušam ja kako ljudi dišu. Ne treba meni stetoskop. Ja to slušam svim osjetilima!


I imam ja što čuti! Mi smo Hrvati naj... samo nas već stoljećima nešto spriječava da to pokažemo i drugima! Pa da i drugi tako misle, uče i žive sa tom spoznajom! Ovako to samo mi znamo! A to je baš šteta!
Pa tako redom, nalaze ljudi anonimusi i ljudi javnost izgovore, teorije, razloge i povode...... a ja se pitam čemu, pa zar ne vide da je odgovor u svakoj knjizi iz povijesti.
 
Karte su bačene prije više stotina godina, ali će nekima trebati još stotine da to primjete.
 
Piše tako u novinama, govori se na televiziji, raspravlja se u kafićima, na blogovima.....o najvećim problemima ovoga društva! Pa u svjetlu najnovijih afera mudro su počeli zadnjih dana osvitati članci tipa..... mito i korupcija su najveći problemi ovoga društva, pa opet u sklopu sličnih afera..... najveći problem je nedjelotvorno pravosuđe... gotovo standardno se provlači teza da je najveći problem nezaposlenost.... kako se bliži početak obrazovne godine, poželjni su i izljevi dijagnostike tipa...zastarjeli sustav obrazovanja i odljev mladih je rak rana ovoga društva... i sada tu još dođe pedeset i jedan najveći problem ovoga hrvatskoga društva, obično izvučen iz djelokruga onoga koji ga je izvukao! Amen!
 
Ali ja u povijesti naučio da niti jedan od tih problema nije niti blizu prvoga! Svi ti dijagnosticirani tumori su popratne pojave našega najvećega, jedinoga pravoga i jedinoga neriješivoga i trajnoga problema! Svi ti tumori prisutni su i kod ostalih, i treba ih naravno pažljivo liječiti, da ne bi nanosili bol i štetu veću nego je potrebno! Ali treba isto tako biti svjestan tko si i što si, ne samo u smislu ponosa i slave, nego i u smislu nepreseravanja i dizanja nosa u nebo!
 
Najveći problem ovoga društva su Hrvati! Svi ostali problemi su prema tome problemu mali, minorni i lako rješivi! Što ja sada hoću reći? Hoću reći da je činjenica da se već stotinama godina provlače neke konstante za koje ja nisam našao drugoga odgovora nego ovaj koji sam naveo! Ajd da vidimo, svašta se dešavalo tih silnih godina, ali francuzi, nijemci, talijani, belgijanci, norvežani...... uvijek su bili po svemu ispred nas hrvata, uvijek..... isto tako makedonci, bugari, albanci, nema baš puno.... uvijek su bili iza nas! Ili kratko.... uvijek je Ljubljana bila čišća od Zagreba, a Zagreb od Beograda...... a ja dodajem ......... uvijek će tako i biti!
Ako ste shvatili što sam htio reći...... možemo riješiti sve probleme koji postoje, ali naš mentalitet, naše navike, za nas poželjan način života.... uvijek će nas svrstavati tu gdje jesmo i bili nam krivi mlečani, turci, austrijanci, mađari, srbi ili sutra europljani, mi ćemo taj korak za slovencima imati, kao i dva ispred srba... i to nije promijenila ni Bizantija, ni Austrougarska, ni Jugoslavija , neće dragi moji ni Europa! A niti u njoj se neće desiti da će Španjolska ili Italija biti jače od Njemačke ili Engleske kao što to nije ni bilo........ ja se radije ograničio na naše neposredno i nama „milije“ okruženje. E tako, a vi i dalje sanjajte kako smo baš mi najbolji, kako samo mi imamo janice, ivaniševiće, kako je naše more najljepše na svijetu, kako ćemo od turizma zarađivati ne znam koliko, to će biti neke druge teme nadam se, a do tada da podsjetim na strašnu istinu koju je jedan razočarani revolucionar izrekao kada je vidio kaos nakon rušenja Čaušeskua tamo krajem osamdesetih........ Nije Rumunjska takva zato što je imala Čaušeskua, nego je imala Čaušeskua zato što je takva!
 
Nemreš bilivit!

p.s. moje mišljenje:

najbolji komentari na prošli post stigli su (ravnopravno, kronološki) od:

Dukedom - komentar od 25.8.2006 0:18:00
Nienna
.
NeMresBilivit @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 65 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 24, 2006
 
Jedno mi se ovih dana mota po glavi, a to su dvije stvari!
Rasprava o temi (ne)jednakosti komunizma i fašizma, te odlasci i najave odlazaka blogera i često njihov povratak prije nego i odu! I vezom toga bućkuriša!
Negdje sam nekome ostavio komentar na njegov post ili komentar, ne sjećam se više! Samo sam piknuo da nije isto kukasti križ i srp i čekić. Nemam ambiciju to ovdje elaborirati. Kome to nije jasno, nikada neće niti biti, a ja ne volim raditi ništa unaprijed osuđeno na neuspjeh! (što sam pisao o komunizmu 1985.?) E pa onda se taj netko, e da sad znam gdje je to bilo i tko je to bio, ali nema veze, našao objašnjavati meni svoju teoriju, pa sam ja odgovarao opet, pa su se uključili drugi u raspravu, pa je taj bloger odgovorio postom, pa su drugi blogeri napisali postove, pa su svi svima ostavljali komentare, pa su se šamarali činjenicama koje to nisu, pa su bili površni, prepisivali, selektivno, sa neta, pa su bili žučni, pa su se pjenili, pa nitko nikome ništa nije dokazao, nitko nije ništa naučio, nitko nikome nije ostao dužan..... Osim, što je junak sa početka priče okrenuo sve svoje izjave naglavačke, kao i u slučaju Stonesa, Ramonesa, Clasha i Doorsa, punka i subkultura (i tu sam komentarima također potakao rasprave i postove), te pokazao da umije možda i jedini bar nešto akceptirati i prihvatiti ili naučiti, iako niti on na kraju ne mijenja osnovnu polaznu premisu jednakosti navedenih simbola, što s obzirom na ono što pritom izriče, zvuči groteskno!
A blogeri ko blogeri, čisti fašisti i komunisti! Naravno, kako ja ne smatram da su srp i čekić isti alati kao svastika iliti križ sa kukama, onda ne mislim da su i jedno i drugo, nego ih strogo odvajam.
Oni koji su odlazili i vraćali se u roku keks ili najavljivali odlaske pa čekali da ih se moli da se vrate, pa na kraju nisu ni odlazili, to su čisti fašisti. Pokvareni, podli, sračunati, riješeni da do cilja dođu na bilo koji način, pa makar i izigravajući jumfere, i uživajući da ih se zove natrag, da nekome budu važni, da nekoga obavještavaju (izviješćuju),  a u pozadini toga željni samo dominacije nad ostalim blogerima i dokazivanja da su vrijedniji od drugih i da su viša rasa koju treba moliti da piše!
Oni pak koji su odlazili i nisu se javljali dugo, jer su eto shvatili da su ili sve napisali ili ih publika nije dovoljno ozbiljno shvatila ili su eto postigli ciljeve koje su sebi postavili, pa će se malo odmoriti i jednom vratiti, te oni koji su napravili Bleiburge na svojim blogovima, naprasno ih obrisavši razočarani nijebitnočime, e to su rigidne komunjare, koje samo diktatorskim metodama znaju pokušati nešto postići ili pak razočarani i demoralizirani revolucionari, disidenti koji nisu imali muda do kraja svoju borbu istjerati.
Nije sve crno bijelo, ima nas koji pišemo i ne obaziremo se, što bi reko narod, zdravo seljački, ne jebemo živu silu. Mi smo sve ono između komunizma i fašizma, ma koloplet narodnih igara.... i ako prestanemo pisati, onda to napravimo bez srcedrapateljnih ili uvredljivih scena.... jer nemamo ni diktatorskih ni dominirajućih pretenzija! I nas ne bole rasprave o naslovnici i slične društvene igre, mi pišemo..... samo pišemo.
I kada jednom, nemres bilivit, prestanem pisati ovaj blog, sigurno to neću vješati na sva zvona, možda i kažem da ću to napraviti, ali svakako bih se razočarao da me se zove da se vratim i uveseljavam probrano blogersko društvo. Za sada tu ostajem, na braniku svih pozitivnih tekovina raznih - izama, osim fašizma i nacionalizma, čekam poklon majicu koju mi je Matija obećao i pišem komentare duže od vaših postova, a usput škicam i da ćopim kojega hemoglobina i zbrišem iz hladovine ove bolnice u kojoj začudo još uvijek nisam postao ni komunista ni fašista.... barem se nadam!

p.s. moje mišljenje:

najbolji komentari na prošli post stigli su (ravnopravno, kronološki) od:
 
PneN
anarho_vila
.
NeMresBilivit @ 16:51 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 18, 2006
 
Čitao sam nedavno, netko piše, o borbi među spolovima! Vječnoj! Dinamičnoj! Nedovršenoj! Neizvjesnoj! Ajme majko!
 
Uzeo sam literaturu i potražio........ pa internet konzultacija..... i ništa! Upišeš recimo ..... „legendarne bitke“ i dobiješ sve............... Sutjesku, Little Big Horn, Oraga i Curiaga, Mongole na Grobničkom polju, Waterloo, Aleksandra Velikog, Marnu, samuraje, Alamo, Kosovo, pa čak i „legendarne Brazilce iz bitke za fudbalsku krunu sveta“. ... ma sve ima , ali bitke spolova nigdje. Mislim si koja je to vječna borba, a ni jedne bitke za pamćenje nema! Mora da je neka mlaka! I nevažna. Ili možda izmišljena. Pa mi zato i promakla.
 
Dakle, razumijem ja da se treba boriti protiv mnogih! Recimo protiv četnika, pa recimo protiv ustaša, pa onda švaba, turaka, amerikanaca, indijanaca, kauboja, terorista, buša, francuza, hajduka, pa protiv izraela, protiv hezbolaha, protiv kartažana, protiv rimljana........... naravno sve ovisi kada se bori i sve ovisi tko se bori!
 
E pa onda mito recimo......... ili korupcija dapače, pa krminali raznih vrsta, pa kuga i kolera ili njihove modernije verzije, a ni borba protiv zagađenja nije za bacit, ah ti dimovi i plinovi i te rupe ozonske......
 
Ponekad čak dobijem želju da se uključim u neku od istih, dobro protiv švaba baš ne bih, to me strah, a i dugo nas već ne napadaju, al protiv tih bolesti može, znanost je dovoljno odmakla da to nije više tako opasno, a možeš se boriti i na način da daš dobrovoljni prilog.... i protiv mita bih se borio, tim prije jer mene nitko ne podmićuje, pa mogu fakat biti neopterećen u toj borbi, a o zagađenju da ni ne pričam.........
 
......... a ono...... borba medju spolovima....... ma daj nemoj me, ne želim se boriti protiv spola.....!


p.s. moje mišljenje:

najbolji komentari na prošli post stigli su (ravnopravno, kronološki) od:

komentiraj od 15.8.2006 16:56:45 (prvi komentar, kratak)
cat_women
.
NeMresBilivit @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 78 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 15, 2006

Prema meni dostupnim informacijama nije to bila Gospa sinjska, to je bio sinjski vrag!
 
Ovo je najkraća obrada legende o Gospi sinjskoj i bitci za tvrdjavu, te raskrinkavanje Majke Božje i povijesno neutemeljenih pizdarija, iznošenjem drugih, također povijesno neutemeljenih, ali manje nevjerojatnih pizdarija i dokazivanje samim time teze da samo takve istine nema! A ako je i ima, onda je to naša istina!

Elem, kažu, prije trista godina navalio Mehmed paša JedanOdMnogih sa, paz vamo, šezdeset hiljada i četraest vojnika, na malu tvrđavicu sinjsku. Kad tamo ravno šesto osamdes troje junačina naših predvođenih sa jednih Don i jednim Fra nije htjelo stada dati fundamentalistima! I naljute se balije i htjedoše razrušiti tvrđavicu, ali kad napukoše zidovi, slika Majke Božje poče strah sijati među njima i turci koji nisu od straha presvisnuli namjestu, namah pobjegoše usrani i rješeni da tristo godina kasnije najave vjerski rat zapadu, jer da šta ima njih plašiti Majka Božja.
 
Tako to nekako i danas u Sinju i okolini pričaju.
 
Prema drugim autorima, nije to bilo tako. Ozbiljniji proučavatelji, te u Sinju i okolini nadaleko poznate bitke, tvrde da postoje određena saznanja da je to sinjski vrag u odsutnome trenutku raširio baloner, pa kad su turci oruđe spazili, u bijeg se dadoše ko da ih ljuta zmija ugristi hoće, a oni koji slabije srce imadoše, popadoše ko kugom pokošeni pri samom pogledu na alatku moćnu! I još pritom ne znadoše, jer interneta još ne bješe u povijesnim previranjma tim, da se u sinjskome kraju sunetiti običaj nije! Pa im sunovrat duha još pojačan neznanjem bješe!

A kasnije su sinjani, kao fini ljudi, ne mogavši tako surovu priču djeci pripovjedati, a i bontonski ne bješe, prepravili povijest i vraga Majkom Božjom zamijenili, da bi očevi sinovima dičnim i pred majkama mogli opisivati djedove njihove.
 
Zbog toga će uljepšavanja istine brutalne, jednoga dana nastati i poznata izreka da povijest pišu pobjednici.

P.S. Eto tako je nekako, valjda,  ustvari bilo, neozbiljniji izvori pominju i tamo neku dizenteriju, al na to ne treba trositi riječi... neš ti ditzentrerije prije trista godina...... pa još u Sinju!
NeMresBilivit @ 13:05 |Komentiraj | Komentari: 42 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 11, 2006

Sad bih ja tri posta mogao napisati o ovoj temi. Ali neću! Tek da piknem u onu suhoparnu poštapalicu o potrebi prihvaćanja nekoga onakvim kakav jest! U jednoj svojoj pjesmi, pradavno napisanoj, spomenuo sam istine koje bi pocrvenjele da to uistinu jesu...... ovo je jedna od njih!
 
Inače smatram vrhunskom gluposti prihvaćanje nekoga takav kakav je! To mi spada u sam vrh nebuloza! Ma neću te prihvatiti ako mi nije ćef i gotovo. Ja ću makar pokušati promjeniti sebe na bolje i neću da netko, po definiciji, mora trpjeti moje mane. Ako želi i sposoban je, onda OK, ali ako ne želi, onda ću ja manu ispraviti, barem probati, željeti, a ne mrtav hladan očekivati da me neko prihvati kao kučku! Kako bi to rekla blogerica Yemaya. A i plejada kučki širom planete! Vrijedi i za muške kučke. Sa takvim stavom prihvaćanja jedinke takve kakva je, i dalje bi bili u pećinama i jeli tabanima..... ne želim te prihvatiti takvu kakva si, želim da ispravljaš, ti svoje mane, a ja svoje i da se izgrađujemo prema naprijed, prema gore, prema višem, prema ljepšem, prema boljem, prema ukusnijem....... jer i time pokazujemo ljubav........ Kako da ti vjerujem da me voliš, ma kako da osjetim, ako nisi spremna za mene popraviti sebe! Ako nisi za sebe spremna, kako ćeš za mene biti! Ne govorim ja ovdje o finesama, govorim o onome gdje se oboje slažemo kučko da nisi u redu, a ti onda kažeš da te prihvatim takvu kakva si! Ma da ne bi! Samo će hormon možda prividno prihvatiti takvu naredbu, ali glava neće dušo, mislim kučko! Primitiva je reći ikada u životu: takav sam i gotovo, ako ti se takav sviđam, dobro, ako ne, onda.......... Vrhunska primitiva, a posebno kada je izgovoriš sa dvadesetak godina! Što je najčešći slučaj! Samo idiot može misliti da je gotov sa izgradnjom ličnosti i da je formiran i da je takav kakav je! Jao tebi ako si takva kakva si.......... kučko!
 
Ili sam ja primitivan i glup?
.
NeMresBilivit @ 11:57 |Komentiraj | Komentari: 77 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 7, 2006

Čitam ja ovih dana prepucavanja i tu na blogeru, pa i na „ostatku“ medija u hrvata, razne oštre polemike u vezi zločina, Oluje, četnika, domovine, Biljana, Knina, gardijskih brigada, paleža, pobjeda, bijele i smeđe tehnike, ponosa i slave i ... nekako mi je sve neki gadljiv okus u ustima, sad jel od ove kemoterapije ili......... vrag će ga znati.

Čitam ja tako i sve bi sud neki donio, al osim univerzalnih vrijednosti, koje ionako svi znamo (ajme zablude, ma šta zablude, laži bezobzirne!), u ostalo se ja ne kužim. Kažu povijest će reći svoje sa dovoljne vremenske distance, kada se duhovi smire, i kada se sa dovoljno argumenata i povijesnih činjenica bude moglo objektivno sagledati, kako mu vole tepati, nemirno vrijeme na Balkanu! Međutim jedna je stvar hitna: izdajnici se moraju obilježiti sada, možda ne toliko zbog devetog kruga pakla u kome bi se oni, tako kažu, pržiti trebali, već zbog toga da ih se prokaže i onemogući u daljnjem djelovanju, eh kako bi šteta koju će povijest jednoga dana objektivno procijeniti bila što manja! I tu ja postavljam pitanje, naravno samome sebi: izvjesni novinar Junk-nešto ili Pero iz tamo neke Panonije, ko je veći izdajnik domovine? I ko će sutra veću štetu mojoj djeci napraviti svojim djelovanjem? I zbog koga će sutra domovina biti lošija i prezrenija i psovanija? Meni ne treba povijest da mi to utvrdi! Za sve ostalo ja ću je lijepo čekati da se očituje.......... ozbiljno kao što znanosti i dolikuje!

Čitam ja ponekad povijesne knjige. Iliti historijsku literaturu. Zanima to mene i više nego nađem vremena. A kada ga nađem, često mi se desi da naletim na nešto više slično Mikijevom almanahu nego ozbiljnoj literaturi. Ma kako stvarno ona ozbiljna bila. Nije da su autori neozbiljni, sama povijest zna biti neozbiljna do jaja! Makar i autori, kad ih već pominjem, znaju srati, posebno ako u mudima imaju nacionalni naboj, pa još ako su ih pritisle godine a imaju titulu akademika.... Onda znaju biti neozbiljniji od povijesti same.   Evo fragmenta koji sam našao i odvalio, pa nije niti stotinu godina prošlo......

"..... Interesantno je napomenuti da je niški aerodrom imao istorijsku ulogu u razvoju vojne avijacije u Srbiji. Godine 1912. 24. decembra, po direktivi načelnika štaba vojske Kraljevine Srbije Radomira Putnika, osnovana je komanda ratnog vazduhoplovstva sa sedištem štaba u Nišu. Tadašnja srpska ratna avijacija bila je sačinjena od aeroplanske brigade, jedinice izviđačkih balona sa toplim vazduhom, odeljenja sa vodonikom za punjenje balona i odeljenjem goluba pismonoša. Za smeštaj ovih snaga izgrađen je aerodrom na Trupalskom polju. Radovi su uključivali izgradnju hangara za tehniku i baraka za ljudstvo kao i ravnjanje zemlje za poletanje i sletanje aviona."

Jebem ti avijaciju..... zanima me čime je tadašnja protuzrakoplovna obrana gađala odeljenje golubova. Čujem da ni danas nije mnogo bolje...... niti u avijaciji, a niti u zrakoplovstvu!

Toliko o bespućima povijesne zbiljnosti!
.
NeMresBilivit @ 15:47 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 2, 2006
 
E pa neka me netko uvjeri u suprotno.
 
Moja starija sa trinaest i po, usred ljeta svaki dan lipsa po gradu kupujući tati meso, voće, sokove i ostale zezancije, onda peče to meso, izreže ga, da tati bude lakše jesti, i onda po onoj katastrofalnoj vrućini, ajd tramvajem preko grada do bolnice. Pa pješke uzbrdo, sve su bolnice uzbrdo! I onda cijeli dan u bolnici!
 
Cijelu godinu to je dijete bilo izloženo sranjima i pritiscima kakve nijednome djetetu ne bi poželio ( prvi post... Ako ste mislili da je Kolo sreće samo dobra zezancija...), cijelu je godinu pomagalo u kući i više nego nekada njezina majka, opet je najbolja u školi, trenira plivanje već sedmu godinu, ide na engleski, treba vidjeti te hvalospjeve u svjedodžbi iz Varšavske, kao i na informatici, svagdje je izvuku kao prvu među stotinama drugih, ide na akrobatski rnr, na ples.... a bome pobrine se i oko mlađe sestre i posebno brata. Nije to ni blizu sve, al ko bi nabrajao dalje.
 
Čekali smo svi zajedno ljeto, a naša ljeta su stvarno dinamična, sportaši smo svi, da se malo opustimo, odmorimo, odmaknemo od psihičkog pritiska kome smo izloženi cijele godine, mislim na te sudove, psihologe, centre za soc. skb, policiju.... i dočekali ga. Imamo gdje ići, evo čak nas i Nienna pozvala u Dubrovnik, ima se i sa čim. Ali nema Boga! Bolest ne bira, brat i sestra su joj morali svatko na svoju stranu, sad su razdvojeni, dok je tata u bolnici. A oni su joj sve u životu.......
 
I onda uzbrdo, ruksag na leđima, oprala je tatinu majicu i šorc, u dvije ruke vrećice, znoj joj kapa sa čela............................................................................... i osmijeh.
 
Sa osmjehom ona meni uđe u sobu. A ja ne znam jel da vrištim, jel da plačem, jel da lupam po zidovima od muke............ ili da je ljubim.......... dijete moje.
 
I ostane po šest, osam, deset sati i neće ići, vidi da mi je makar malo lakše kada je tu......
Rekoh joj da je pitala Nienna da njih troje klinaca dođu sami, dok ja ležim, u Dubrovnik. Nije uopće trepnula. Ovo je njeno ljeto. Ovdje, uz mene i moju kemoterapiju. I nema Boga!
 
A ako je itko zaslužio da uživa na moru ovoga ljeta, ona je. Al eto! I neće joj se to vratiti, nikada, jednostavno, izgubila je, bez odmora će u osmi razred, i opet će biti najbolja jer ne priznaje izgovore, jer ne traži opravdanja, jer ne očekuje pomoć, jer ne gleda u nebo i križeve! Jer je najbolja!
 
A Boga da ima, ne bi ovako bilo, ne bi joj to napravio, ne nakon svega! Jedino ako je nevjerojatno đubre. A nitko ne može biti toliko đubre! Nema Boga!
 
I svi koji bi mi sad zbog ovoga držali pridike, objašnjavali da moram u nešto vjerovati, koji će mi bilo koju teoriju sada razviti zašto je to dobro i slično, i kako će nas, ne znam ko, kad tad pogledati i pomilovati, svima takvima poručujem da vjerujem u sebe i nadasve svoju kćer, a vas upućujem da se sami nataknete na moj životni san!
 
Nema Boga!
NeMresBilivit @ 14:03 |Komentiraj | Komentari: 85 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.