O malim svinjarijama i ponešto lijepo
NeMresBilivit
Tour d´Blog

j u n k y a r d d a w g

htio bi biti dežulović
► m i s l i   d n e v n i k
neće zajebat
► v i o l a n t e 2 2 2
jasno je zašto je
obožavam
s a m o - n i n a
traži i pronaći će
slucajnenuspojave
prototip koji ide u seriju
w h i s p e r e r
kao ja
b a g r e m - p r u t
tko zna - zna
p o k o s n i c a
to je za mene, onako baš!

k o l i b r a
još nešto za mene
...
n i s a m j a
ne bi smetalo da jesam

l o s t w a y s
tako nekako zamišljam
svog buraza kog nemam

m a r l a
čak je i mene uspjela
zainteresirati za modu


Pisalo se nekada...
Definitivno odustajem od
Ja nisam u N A T O !!!
Zašto meni ne smeta
     Jakša Cvitanović Cvik
Božić sa Michelle Obama
 Muškarci su nasilni i
     točka! Ustvari uslkičnik.

 Ukida se B l o g e r.hr!!!
 V a n   s   p a p o m ! ! ! 
 O d  s a d a  g o v o r i m
      s r p s k i  ! ! !

 Sve po spisku... sad dal
      Mesiću il Sanaderu...
      s v e j e d n o !
 R a s p a d   o b i t e l j i
      2. d i o

 R a s p a d   o b i t e l j i
      1. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      definitivno!

 Tata ti jugonostalgičar,
      2. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      1. d i o

 U  v a š i m  g o d i n a m a
      j a  s a m  f u k a o !

 Jedini pravi   p r o b l e m
      Hrvatske su  H r v a t i !

 Svim kučkama svijeta!
 N  e m a   B o g a ! ! !
 O v o  j e  r e k l a m a
      z a  K o n z u m
!
 O t k a z !
 M a j m u n   majmunski
      ž i v o t    s l a v i

 N i s a m   j e b o ,
      č a s n a   r i j e č !

 O p e t   n i s a m  u  modi
 A j m e !   M o j a   k ć e r
     i m a   d e č k a !

 D a   l i   s a m
     d o v o l j n o   m u š k o ?
 M i l i t a n t n i   p u š a č
 Ne  p r i h v a ć a m  svoje
      m i š l j e n j e ! B a r  n e
      j e d n o g l a s n o !

 D a   č u v a m   ž i v c e ?
     Za KOGA ?
 O d l u č i o   s a m   s e
      s v i m a   z a m j e r i t i !

 Z a š t o   t e s t o v i   I Q
     n i š t a   n e   v r i j e d e?

 A k o  m i s l i t e   d a  j e
     K o l o   s r e ć e   s a m o
     d o b r a   z e z a n c i j a...

 
Blog - lipanj 2006
petak, lipanj 30, 2006
 
Kaže mi kćer, starija naravno, da se ona ne osjeća hrvaticom. - Ni ja kćeri, makar tako obično kažu srbi! Ali otkud ti to sada? - E pa tata nemam ja to osjetilo. Pisao je nešto Grozni na tom tvom blogeru, pa sam nešto razmišljala, ide mi sve to na živce. – Da? Ti si to čitala? I šta ti misliš kćero moja? – Ništa! – Kako ništa? – Lijepo! Baš ništa! – ??? ( ja napravio facu) – Pa ja kada sam gladna osjećam u trbuhu kako me uvrće i to je potpuno drugačiji osjećaj nego kada se prejedem, tada mi je trbuh nadut i teško dišem. Kada mi je vruće onda osjećam kako mi znoj curi, kako se ljepim, i to je potpuno drugačije nego kada mi je hladno, tada se nekako grčim i skupljam, trnci me neki prolaze. Kada mi je gorko, osjetim da mi se skupljaju usta i nekako mi utrne jezik, dok kada mi je slatko osjetim kako mi klizi niz grlo i tjera me na još. Kada sam umorna, ne da mi se ništa, spava mi se, a kada sam odmorna samo bih išla negdje i nešto radila. A kakva je razlika u osjećaju kada si hrvat i recimo talijan? Što ja to i čime osjećam različito od jednog talijana? I kako se on osjeća? I da li se osjeća uopće? Ja se čak ne osjećam niti bijelcem, pa čak niti ženskim bićem, ne kužim kakav bi to trebao biti osjećaj, niti čime bi to trebala osjećati. Ja tata osjećam da sam bezosjećajna!
 
Onda smo se kćer i ja složili da o tome svatko može misliti (i osjećati) što hoće i kako hoće, pa i ona. A da ja sam kriv za njenu bezosjećajnost. Pa nije je naslijedila od susjeda! Valjda! Naime, i ja imam osjećaj da nemam osjećaj............. nemres bilivit!
.
NeMresBilivit @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 28, 2006
 
Negdje sam nekada čuo odakle je izveden naziv turbo folk. To bi u mojoj slobodnoj interpretaciji glasilo otprilike ovako.........
 
Folk – to je narod. Turbo – to je sistem ubrizgavanja goriva pod pritiskom u motor sa unutrašnjim sagorijevanjem. Turbo folk je dakle sagorjevanje naroda pod pritiskom direktnim ubrizgavanjem propagande.
 
Kako to sagorijeva narod? Tako što se razbuktavaju najniže strasti kod pojedinca koji se utapa u masu. Turbo folk nije muzika, turbo folk je miljenica masa, bućkuriš svega i svačega, raznih boja, okusa, mirisa, osjećaja!
 
George Bush i Adolf Hitler su turbo folk, Franjo, Alija i Sloba su turbo folk, nacionalizam je turbo folk, porno shopovi su turbo folk, trgovina ljudskim organima je turbo folk, džipovi sa širokim gumama su turbo folk, zlatni lanci i dragulji su turbo folk, kokain je turbo folk, kriminalci su turbo folk. Tetoviranje, piercing i body art su turbo folk, auto saloni i auto otpadi su turbo folk, registracije sa okruglim brojevima ili sa imenima su turbo folk, glasački listić koji svaka budala može ispravno popuniti je turbo folk, homo, bi i metroseksualci su turbo folk, punionice izvorske vode su turbo folk, pržionice kave su turbo folk, demokracija zapadnog tipa je turbo folk, kravlje ludilo i ptičja gripa su turbo folk, Marlboro je turbo folk, McDonalds je turbo folk, Benetton je turbo folk, Eurosong je turbo folk, modni kreatori su turbo folk, shoping centri na kraju grada su turbo folk, sapunice su turbo folk, palačinke sa nutellom su turbo folk, politički marketing je turbo folk, styling je turbo folk, silikoni su turbo folk, reality show je turbo folk, kladionice su turbo folk. Kokteli su također turbo folk, kokice za mikrovalnu su turbo folk, pečenje na ražnju je turbo folk, techno party je turbo folk, etno jazz je turbo folk, play station je turbo folk, Matija Babić sa onim tenisicama je turbo folk, svjetsko prvenstvo u nogometu je turbo folk, pa čak je i Ceca turbo folk........
 
Mrzim TURBO FOLK ! ! !
.
NeMresBilivit @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 27, 2006

Nedostatak pismenosti kod generacija koje nadiru, česta je tema svih dežurnih seratora poput mene, koji u nedostatku razumijevanja trendova koji neumitno dolaze, uzimaju sebi za pravo komentirati sve i svašta, pa i to kako nove generacije nemaju literarnu podlogu za jedan duhovno bogat život. Nisu pročitali ništa osim Harry Pottera, a i njega su češće gledali nego čitali. Razlika između Ane Kournjikove i Ane Karenjine je u tome što je prva poznata tenisačica, a druga nepoznata tenisačica..... i to sam jednom čuo. Da i? Takvi kao ja ne sjećaju se da su isto tako za nas govorili, pa smo živi, zdravi i ništa nam ne fali... uglavnom. Da ali, jer uvijek postoji neko ali, mi smo živjeli u doba kada je komunikacija zahtjevala određani stupanj izražavanja, kada je ljubav često preko pisama išla, kada nije bilo tehnike koja je robotski pojednostavnila riječnik, kada se osmijeh trebalo opisati riječima smislenijim od lol. Da i? Takvi kao ja ne mogu podnijeti činjenicu da današnji klinci imaju neuporedivo više mogućnosti za ubiti sate nego smo ih mi imali, pa niti nađu vremena, niti imaju potrebe toliko čitati, još manje čitati to što smo mi čitali. Uostalom, mogućnost komunikacije koja nas je uzdigla iznad ostalog životinjskog svijeta nema za svrhu biti komplicirana, baš naprotiv. Da ali, jer ali nikada ne nestaje, mi smo se družili, gledajući jedan drugog u oči, a vi gledate jedan drugog u monitor i chat, umrijećete ne vidjevši tko je sa druge strane. Da i? I tako bi mogli ponavljati povijest prethodnih generacija, nadajući se da ćemo baš mi biti ta koja će zaustaviti svoje vrijeme. Ali povijest nas je naučila da to ne pali. Zato prestajem srat i počinjem se truditi da razumijem način komunikacije automatizirane omladine, njihove potrebe i kombinatoriku kojom od nekoliko smajlija grade čitavu filozofiju, spletove osjećaja i poruke koje svi razumiju. Kao što svi razumiju i slijedeće stihove.
 
Ne čudi se zašto
kažem da te volim
i ništa više,
jebem mu maiku
ovo je haiku!
.
NeMresBilivit @ 10:45 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 26, 2006
 
Život je općenito prekratak. Ja bi htio živjeti barem tristopedeset godina. Kažu da morske kornjače najduže žive. Kada bih barem bio kornjača sa Galapagosa. I to ne prosječna. Ja bih bio dugovječna kornjača sa Galapagosa! Svašta bih imao za napraviti, ali neću sada o tome...... tek da mi nikada u životu, sekundu jednu, dosadno bilo nije.
 
Život je općenito preuzak. (Žaku sigurno nije!) Ne mogu se ja dovoljno raširiti. I kada gledam, vidim prizor više, i kada slušam, čujem barem ton više, i kada mislim, imam barem misao više. I kada psujem, ja imam psovku više. I kada želim, imam barem želju više. I kada serem....... zaserem do kraja!
 
Život je općenito prespor. Ja uvijek sve radim brže. I kada spremamo kuću klinke i ja, i kada jedem, i kada vozim, i kada mislim, i kada maštam, i kada pjevam, i kada hodam, i kada svrš..... pardon!
 
Život je općenito preopćenit. Ja volim biti specifičan! I kad se oblačim, i kada pišem, i kada brinem o djeci, i kada se upucavam ženskoj, i kada kupujem rođendanske poklone, i kada smišljam pakosti, i kada dajem instrukcije...... ako išta ne podnosim to su šablone.
 
Život je općenito preslab. Ja sam uvijek jači. I kada cijepam drva, i kada rješavam križaljku, i kada dobijem plaću, i kada se smijem, i kada patim, i kada ti hoću pomoći, i kada.... ma uvijek sam jači. Mnogo sam jači!
 
Život je općenito pre......... ma ko da je važno, prava je razlika samo između života i neživota, sve su ostalo detalji.
 
Nemres bilivit!
.
NeMresBilivit @ 09:24 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 22, 2006
 
Studirao ja. Nekada. I bilo mi lijepo. Onda mi je bilo još ljepše. Svašta ja pamtim u vezi studija. Prvi puta sam zaradio bitnije pare (davao instrukcije za po 10 đaka odjednom). Prvi puta sam dao intervju za novine (objavio neke pjesme), prvi puta sam bio na TV (organizirao neki koncert), prvi puta sam upoznao neku poznatu osobu (vodio neku tribinu), prvi puta sam kupio auto (stojadin, 11 godina star), prvi puta sam bez mame i tate putovao po svijetu (podugačak je spisak, svuda sam bio), prvi puta sam je*o (dobro, to je bilo tek zero ranije), prvi puta sam...... svašta sam........ i bilo mi je sjajno to vrijeme studiranja.
 
A onda sam naprasno jednoga dana izgubio studentska prava. Kao da me nikada nije bilo, ukinuli mi bonove za menzu, stopirali šifru na studomatu, nisam imao pravo na pokaz za tramvaj, nisam mogao ući na Velesajam sa kartom za studente, nisam mogao biti aktivan član studentskog kluba, kao niti studentske organizacije grada, izbacilo me iz svih tokova studentskog života! Zašto sam prekinuo studije? Jebiga, toga dana sam diplomirao! Nemres bilivit!
.
NeMresBilivit @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 20, 2006
 
I to onaj veliki u Novom Zagrebu! S vama kroz život – kaže Todorić i ne pušta, tjera on da se s njim ide, otvorio više od 500 trgovina diljem Hrvatske. Ma nemam ja ništa protiv, osim .... što imam!
 
U zadnju srijedu bio ja u Konzumu i kupujem, pa neću se valjda šišati. To je bila ona srijeda prije onog četvrtka kada se nije radilo. Uđem ja i osmotrim gužvu, ljudi kupuju. Puno kupuju, sutra ne rade, pa će roštiljati! I svima puna kolica. Zato na onoj blagajni nad kojom piše „Do pet artikla“ nema gužve. Idem reko, pa ću kupiti samo par stvari, da nema te blagajne okrenuo bih se i otišao, nije mi o glavu. I napravim brzi krug, izaberem pet artikala, dva nisam uzeo samo da me ne škartira sa one blagajne. I dođem sa malom košaricom, stodvaes i nešto kuna pred blagajnu, ja četvrti po redu! Ispred mene tip sa bananama. Ispred tipa baba sa sedamnaest artikala u kolicima, a još ispred mlada junica sa prepunim kolicima, barem dvjesto pedeset pet komada nečega! Pogledam pločicu sa imenom na prsima prodavačice i kao i uvijek, iz prve se učtivo obratim. Molim Vas Kristina, da li vi znate brojati do pet? - nježnim glasom, gotovo očinski priupitah? Kristina se brecnu na mene – Znam gospodine! A da li u radu koristite ta svoja znanja Kristina? – još uvijek učtivo nastavljam ja! – Gospodine, gospođa je tu stala i što ja tu mogu? – razumije Kristina što ja želim reći. – Kao prvo nisam ja za vas gospodin, jer da jesam ne bi ovako razgovarali sa mnom, kao drugo ovo ovdje nije gospođa, jer da je ne bi ovako bez srama išla preko reda i kao treće možete je zamoliti da ode na blagajnu koja je predviđena za takve. Tu se komentarima pridružio i tip sa bananama, ali intreresantno, i baba sa sedamnaest artikala. I svi navijaju za mene! Ali mlada teta sa prepunim kolicima razuvjerava me u moje prvotno opažanje i pokazuje da nije junica, već prava, rasna krava! Vadi špigl, mjerka se i popravlja maskaru, kao ne vidi, ne čuje....... najbolji lijek za tipove poput mene. I uz to pijucka 0,5 bambouchu koju još nije ni platila i otpuhuje i zauzima poze i ... ma jebem joj mater glupu, ima da joj ispustim gume na autu! Pa će vidjeti, a bogme i čuti. Pššššššššššššššššššššššš! E svašta sam rekao Kristini, i tip sa bananama joj je rekao ponešto, a baba sa sedamnaest artikala (brojao sam, jebo me pas) govorila je nama dvojici kako nas podržava...... I uzela Kristina blokirati kravi..... jedan, dva, tri, četiri........... osamnaest......... tridesettri....... – jeste li vagali ove trešnje? Naravno, sada će se Kristina provlačiti kroz shopingiranu masu i nositi tih šest trešanja na vagu. – Mater joj jebem škrtu i snobovsku! Kravi! Tip sa bananama spusti te banane u kravina kolica, šnjofne je onako nosom kada se proguravao da prođe, napravi bljak facu i ode, dopizdilo mu, bez riječi. I ja sam htio, ali bed mi da sam ovih dvaes minuta do tada potrošio badava....... Al vratila se Kristina...... idemo dalje. Doguralo to do kraja, al jedva, nema ta blagajna pokretnu traku, niti mjesta za robu, to mu ga dođe ko nešto priručno, onako...... za pet artikala........ i treba platiti. E moja omiljena tema. Mrzim kartice, čekove, muljanja, bonove, ili imaš para ili nemaš. Naravno da je izvadila karticu, naravno da nije mogla dobiti autorizaciju, naravno da se čudila pa kako, naravno da je izvadila drugu........ i naravno da sam ja pizdio i na glas i u sebi.......... joj uvijek se uspušem dok ovako nabrajam, sve ja to ponovo proživljavam, ko da je opet tu pored mene sa tim svojim jeftinim kolicima... nema dvjestošezdesetdvijeipo kune u džepu, novčaniku, nego moramo prolaziti procedure............ Ja bi napravio jednu blagajnu za one zaostale kao ja, koji imaju novac u džepu, i sve ostale blagajne za one sa papirima, plastikama, pinovima, autorizacijama i silnim čudima. I kada je napokon završila krava, dodje baba na red, ja opet pitam Kristinu za matematičke vještine, ona opet da šta će ona i tako se rastasmo ona i ja... do slijedećeg puta.
A slijedeći puta, par dana nakon, došao ja pred zatvaranje, petnaest minuta. Nije baš neka gužva. Uzeo neke kolače i naletim na jednu od njih..... partvišem me po nogama, pere ona pod. Ni mu, ni be, a o oprostite da i ne govorim. I još me mrko gleda što hodam! - Sine dođi vamo, idemo vidjeti šta sve ima u ovom Konzumu, kada smo već tu. - Tata..... a zašto idemo cijelo vrijeme tu gdje teta čisti? – Baš zato sine! Možda mi još koji puta počisti cipele tom krpetinom. One bi išle doma u devet. E ne može. Ja sam tu do devet i ne želim da me neka baba prepada tom motkom na koju je okačila krpu! I tako petnaest minuta razgledavamo asortiman. Na blagajni Kristina. Samo ona, par ljudi svega još u dućanu. Uljudno nas obavještavaju da je radno vrijeme isteklo. Isto tako ja uljudno stojim pred policom sa toalet papirom i čitam deklaracije. Ostajem zadnji, opet me mole da se uputim prema blagajni. Krećem. polako, sporije ne bi moglo, zastajem da promotrim i ponudu uložaka, objašnjavam malom da mi muški to ne upotrebljavamo. Kristina me malo nervozno dočekuje, ali ne buni se puno, prepoznaje me. Tridesetak kuna treba platiti.
E sada ja tražim novčanik, zaboravio sam gdje sam ga stavio, a i ne žuri mi se kao neki dan. Sada se žuri Kristini. Jebiga! Izgleda da je u autu ostao. Sine sačekaj tu, tata će odmah. Vratio se za dvije minute, Kristini se ziher činilo barem pet. Joj ko bi reko, ipak je novčanik bio kod mene samo nisam pogledao u drugi džep. Raspitujem se za sve načine plaćanja. Čekovi, kreditne kartice, maestro...... sve je to meni Kristina morala objasniti...... na kraju sam zaključio da je ipak najbolje kešom. Sine daj teti onih trideset kuna. Ma daj, brže to izvuci iz džepa, zar ne vidiš da se tetama žuri......... e jesi spor.......
 
Dok smo izlazili, ja sam zamišljao da tete iz Konzuma iza nas skandiraju: - Do-đi-te nam o-pet! Do-đi-te nam o-pet! I došlo mi da se okrenem i da im mašem! Nemres bilivit!
.
NeMresBilivit @ 11:53 |Komentiraj | Komentari: 58 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 19, 2006
 
Preživjeli sa nekoliko blogerskih kava, prepričavaju tu na Blogeru dojmove odnešene sa istih. Onda komentiraju kako su doživjeli pojavu onih koji su do tog momenta za njih bili tek gomila manje više uobličenih slova, pa zaključuju, uglavnom, kako su ih svi pozitivno iznenadili, kako smo svi mi zapravo super i kako ćemo se ponovo nać! Ma nećemo, možda još jednom, iako i to sumnjam. Ali nije to bitno. Ja nisam ništa pisao o tim kavama. To je zato što sam preglup da Vas skužim na kavi. Pa kako mogu znati da se na kavi niste jednako pretvarali kao i na blogu. Zar se ne može sat, dva glumiti? Ja mogu! I kako sada da napišem da mi je ovaj ili ova simpa, da je baš cool, da su svi super ili zakon i da na kraju rečenice još stavim i lol? Ne mogu ja to tako, meni treba malio više štofa. Recimo kada bi se organizirao blogerski bungee jumping. Pa da vidim ja jednu od onih koje imaju sto kila kako skače sa mosta u ponor.... jel bi onda držala do svog sigurnog nastupa i zajebantskog imagea koji fura po blogu i kavama ili bi se usrala i iskolačila oči? Gdje je nestao osmijeh? Jel bi joj onda svi bili simpatični i ona nama? Ili rafting! Pa kada krene onaj gumenjak niz vodu, a ti izgubiš osjećaj kontrole, i nekako te priroda uzme u svoje ruke, jel bi se tada oni tipovi sa lijepim frizurama držali za čamac onako sigurno kao za kriglu ili bi grčevito stezali sve i svakoga oko sebe pokušavajući sačuvati živu glavu, bez želje za ostavljanjem dojma, tek da gaće ne napune! Gdje je nestao onaj frajerski mig? Jel bi tada bili društvo za opet? A nakon toga možemo i na kavu!
E kada Vas u nekoj takvoj situaciji vidim, onda ću se ja usuditi pričati o vama. Pa makar i lijepo! Nemres bilivit!
.
NeMresBilivit @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 12, 2006
Opet sam u formi! Nisam jahao, ali slobodno se moze reći: NeMresBilivit opet jaše!
Diglo mi tlak na ..... koliko ono? Moji radnici, najdraži moji radnici.......
 
Jutros u pola 6 stigao ja kuci. Bio malo vani, pa ostao jos malo i tako.... I onda lego da spavam, al nešto nije moglo. I onda u malo do sedam zvoni telefon, vozač iz firme. Takvi me ne zovu, ako ne gori pogon za proizvodnju, prije devet! Inače ih baniram! I javljam se ja, kad ono tip kaže da je dobio od nekog kupca neke papire za mene. Pa dobro jel tako važno- pitam ja. Ma nije šefe- kaže on, a ja ........ složio oriđiđi nemreš bilivit facu! - Pa dobro što me onda zoveš u ovo doba - podignem glas - za tvoju informaciju ja sam do pet bio vani. - Znam šefe, pa zvali ste me sa Trešnjevke u pola pet – on će mrtav hladan. Ja više nisam dizao glas. Samo sam mu rekao ajd bok. A naebaću vam se mamice, čekaj da bude plaća! Paš ti mene zvat u sedam. Nakon pola sata nazove me jedan od voditelja u sestrinskoj firmi i kuka da nema slobodan kamion i da mu ja pomognem ako ima neki moj blizu kolodvora. Ajd reko pomoći ću ti, samo kada će netko nazvati da časti cugom, samo neke usluge tražite.
Okrenem ja jednog vozača za koga sam znao da se još nije vratio u firmu! - Alo Mario, gdje si? - Evo idem u bazu šefe! - Mario koncentriraj se, pitao sam te gdje si! - Evo šefe vraćam se u firmu. - Maaaaaaaariooooo, jel ja to pričam turski ili hrvatski? - Hrvatski šefe! - Pa dobro Mario ajd da ponovimo pitanje; dakle gdje si? - Stižem za 15 minuta šefe. Ako nešto trebate samo recite, znate da se na mene možete uvijek osloniti. - Mario jel ti to mene zaebavaš ili šta, daj mi molim te reci gdje se nalaziš trenutno! - Aaaaaaaa to, na Slavonskoj šefe! - Mario, jebo ga ja, jesi li ti cijepljen kad si bio mali, sad znam točno gdje si, negdje između Vjesnika i Ivanje Reke. Hoćeš li mi odgovoriti na pitanje, lokacija Mario, lokacija! - Joj šefe ne Slavonska, Ljubljanska, da to je Ljubljanska, u Ljubljanskoj sam šefe. - GGGGGrrrrrrrrrrr. Mario gdje u Ljubljanskoj, moš bit na Jankomiru, a moš kod Vjesnika, Mario molim te reci mi odgovor na pitanje koje sam postavio. Zašto mi uvijek odgovaraš na neko drugo pitanje! - A to šefe, pa maloprije sam prošao Vjesnik, dakle ........ sada sam ipak na Slavonskoj! - GDJE U SLAVONSKOJ? Pa upravo sam prošao onaj semafor kod NSB-a.... - A-ha, e pa sad se lijepo okreni na semaforu i vrati se i odi na kolodvor....... Spustim slušalicu i jadam se klinkama...... nemam kome drugom, a i one se već odavno smiju, znaju one Marija. I ne samo njega, sve one znaju.
 
Nakon tog razgovora zvalo me za neku reklamaciju. I ja lijepo nazovem proizvodnju, tamo ih je dvadesetpetšestsedam kako koji dan, i sve su to žene, one bez zuba, ili sa zubom, dva, ma koja bi žena po cijele noći radila umjesto bila kraj muža . I te bez zuba frfljaju, stalno ih učim da se predstavljaju na telefon, ne moš ih razlikovat po glasu, eventualno po zubu........ - Dobro jutro ........ ić ovdje. - Vecite divektove. - Kažem .................ić ovdje! - Da čuva sam, vecite, što tvebate divektove. - Ponavljam, ...........ić na telefonu. - Ma ukapivava sam ja vas oma divektove, ma što vi meni tvebate ovako u vano jutvo. - TVEBAM DA SE PVEDSTAVIS GVUPAČO JEDNA! Pa dokada ću vas to učiti, ja se predstavljam iako sa mog broja mobitela samo ja zovem i vi to znate, a meni se nitko ne želi predstaviti, pa vas ima sto pedeset, pa ne mogu ja znati uvijek tko mi se javi! Popizdio! Ja, naravno! - A pa divektove, Bavica, pa ja misviva vi pvepoznajete moj gvas, toviko godina........ - Dobro Barice, daj mi voditelja smjene......... i završim razgovor. Ma radićete vi meni još mjesec dana noću, nedam vam u popodnevnu, pa ćete se naučiti predstavljati.
 
E malo kasnije, zove tip iz INA-e, nešto se dogovaramo i ja nazovem tajnicu da mi nađe neki zgodan termin. - Evo šefe u četvrtak nemate nikakvih ugovorenih sasatanaka, da stavim u 10, nije rano? - Nije Magda, stavi. I javim ja tipu u INA-u, a on se uvatio smijat, kaže on je od srijede na Krku, pa kaj ja radim i na praznik........ ajme Magda saću ti jebat sve po spisku.
- Halo šefe, recite. - Pa dobro, Magda kako nisi primjetila da je u četvrtak praznik? - Primjetila sam šefe! - MOOOLIM? - Pa vi ste rekli šefe da je to dogovor sa onim direktorom iz INA-e, pa sam mislila, pumpe rade i praznikom..... - MOLIM? MAGDA? Pa dobro jel ti to mene......... ma ništa....... ajd bok i prebaci za srijedu! U jebote, otpustiću je samo da mi se Vanja vrati sa godišnjeg. I Vanju bi otpustio, al ne mogu sve otpustit..... i pitanje je jel bi dobio nekog još goreg. Vanja otišla na Kubu. Ma ta me valja za lovu samo onako. Odakle njoj za Kubu? Od one crkavice koju joj dajem kao plaću? A ne, nju ne financira jebač, Vanja je na Kubu išla sa curom. To samo kod mene ima. Da oću povalit tajnicu, ne bi mogo jer je lezba.
 
I onda mi javi MeniJakoVažanTip da mi je poslao neke uzorke, zapakirane, na moje ime po vozaču! Po onom vozaču koji me zvao u cik zore! Odmah zovem........ Gdje su mi uzorci? - Uzorci šefe? - Da uzorci, gdje su, čuo sam da je MeniJakoVažanTip poslao neke uzorke na moje ime! - Pa to sam ja dao Magdi šefe! A oni su to otvorili i pojeli....... nisu znali da je za vas....... - MOOOOOOLIM? Pa rekao mi je čovjek da je napisao meni na ruke da predaš! Pa je šefe, ali ja sam mislio....... – Nisi ti mislio, jer da si mislio, odmah bi otišao po radnu knjižicu ......... ajd bok!
Zovem Magdu. Da, pojeli su uzorke, pa kako sada da tražim nove, šta da kažem, da mi radnici otvaraju zapakirane pošiljke na kojima piše: na ruke direktora! - Magda daj oglas za vozača!

A ja ću osobno dati oglas za tajnicu. Ne mislim je povaljivat, al neće biti lezba. I neće jest moje kolačiće i neće mi zakazivat sastanke na praznike, i neću je ja uvijek podsjećat da me zaboravila podsjetiti za ..., i neću je učiti da se promet izlistava bez PDV-a, i neću joj ponavljati da ne govori kupcima prilikom reklamacija - a znam to je već tristota reklamacija ovaj tjedan, i neću i neću i neću......................... nemreš bilivit, ali naći ću si ja tajnicu po svojoj mjeri!
.
NeMresBilivit @ 23:58 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 8, 2006
  
Brazil prvak svijeta? Ove godine? Da, ali samo do svjetskog prvenstva! A nakon njega neko drugi će biti prvak!
Nije da se tako jako palim na nogomet, barem ne više, prerastao sam to. I nije da sam ja neki ekspert, barem ne više, ali se usuđujem ovo pisati i trpiti komentare ljubitelja, štovatelja i poznavatelja nogometne igre.
Zašto sam ja ovo rekao? Pa idu mi na onu stvar više komentari po svim novinama, gdje je Brazil već skoro pa proglašen za prvaka, a svaki komentar svodi se na to da bi svaki drugi ishod bio veliko iznenađenje, skoro pa nepravedan!
E pa gospodo ne može tako. Lopta je okrugla i kada bi to bilo tako jednostavno, onda bi se nogomet igrao samo na livadama i igrali bi ga klinci i stariji konji poput mene, za pivu, eventualno za janjca. Ponekad. Ali nije jednostavno. Kaže kumica sa kvatrića da nemaju pojma ti brazilci, jer imaju previše istih igrača, svi nose žute dresove i isto izgledaju. Samo im je onaj Ronaldinho drugačiji, ali kaže ona, njega odmah treba klepnut da se više ne digne. I ne buju onda znali di im je rit, a di glava. Ne znam ja ko će biti prvak, ali znam ko neće: Gana, Hrvatska, Australija, Švicarska, Brazil...... ima ih još nekoliko! Ni Paragvaj neće! Prvak će biti iz Europe. Igra se u Europi. A domaći teren je domaći teren. Jedino Argentina ne bi bila unaprijed otpisana, da je bolja. Al nije!
E pa Brazil neće biti prvak zato jer moja kumica to ne želi, zato jer proizvođači sportske opreme to ne žele, zato jer nitko ne bi mogao zaraditi bogatstvo na kladionicama, zato jer FIFA to ne želi, zato jer bi to bilo dosadno, zato jer sam ja tako napisao na ovom blogeru! Uskličnik, ne točka. Nije da Brazil ne igra najljepše, nije da nema najbolje pojedince, nije da nije, ali neće!
 
Gospodo komentatori, sportski, vaše poznavanje sporta je smiješno, pa su vam i zaključci smiješni. Ja bih se sada mogao ograditi i reći da će Brazil ipak možda biti prvak, jer šanse uvijek postoje. I to je točno. Ali ja to neću učiniti. Neću, da mi ne bi rekli da se izvlačim. Ali kada sve završi, ni ja neću priznavati nikakvo ali!
 
Kako god završilo ovo svjetsko prvenstvo netko će na kraju, ili vi ili ja, morati reći........ nemreš bilivit!
.
NeMresBilivit @ 19:19 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 6, 2006
 
E što volim kada se jaše. Ko koga manje bitno! Pa ako nemogu neko ljudsko žensko biće, mogu konjsko! Dakle kobila, rasna. Guzica joj iznad moje glave dok stojimo tako ispred štale. Zajašem ja, visok sam sada preko tri metra.... iznad mene samo nebo. A znamo se ona i ja vec više od godine....... i jašimo se često, kako to kaže njen vlasnik, neka mu bude, ja bih rekao jašem je često! I hoće slušat kobila, nezgodan sam ja. Ali danas nešto neodredivo u zraku, kiša hoće, pa neće, toplina i hladnoća se guraju ko mala djeca....... i ona je nešto napeta, onako...... ko konj! Razmišljao sam da li da je uopće jašem, pa reko - ma ajd ko je jebe, idem! (kasnije ću saznati odgovor na ovo pitanje)
I krenem. Ošinem je, izađem na cestu, okrenem prema livadi......
 
Jašem konja, gledam nebo,
Ja sam kauboj, bog te jebo!
 
....... kad naiđe Lancia! Šta koja Lancia? Ne znam koja, neka novi model, ali Stella je jednostavno zarzala, propela se, okrenula i pojurila za Lanciom! Malo sam se zbunio, malo više i usro! I bogme nisam je mogao zaustaviti, kobila juri, ne sluša. I stigli mi Lanciu, sad se tip u Lancii usro, vidim prestao izbjegavati rupe na cesti i stiso gas, a cesta uska. I odmakao. Stella stane, ja brže bolje siđem za svaki slučaj. Ništa strašno, ali ipak. Malo kasnije će mi domaćini objasniti da je tip u Lancii nedavno doveo svog lipicanca i da je ovaj potrošio Stelu. E sad zašto ova trči za Lanciom...... vrag bi ga znao! Makar, pomislio sam, vrijeme bi bilo da i ja nešto ljudsko ..... hm, da!
 
Nakon toga, Stella je dobila malo bičem od gazde, kažu mora se s konjem tako. A ja sam je, onako smirenu, krenuo potrošiti jašući. I vidim, pada kiša na drugom kraju livade. Pogledam nebo i naredim, ne zezam se, stvarno naredim, naglas, da nas taj oblak zaobiđe, nisam siguran da me baka Milja koja je stajala tamo ukraj puta nije čula. Više je to bilo kao neko čaranje. I tako smo Stella i ja dobrih sat i četvrt bježali od oblaka, ukrug okolo sela i nismo ni kap pokupili, a selo mokro komplet. I onda se oblak pokupi, a ja dignem pogled (baš mi je falio šešir), sav važan što sam iskontrolirao i konja i nebo.......
 
Jašem konja, gledam nebo,
Ja sam kauboj, bog te jebo!
Jašem nebo, gledam konja,
Ja sam Bog, jebo te kauboj!
 
Nemres bilivit!
.
NeMresBilivit @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 1, 2006
 
Došla mi jučer neka mačka, pa kao pita za neku suradnju, poslovnu naravno. I da li bi je nešto sponzorirao, na početku, da lakše uđe, u posao naravno..... A fakat dobro izgleda, nekih tri banke, moj tip. Ali posao je posao, ja oma vidio lovu i reko ajd da je zgrabim. Pa volim raditi sa zgodnim ljudima. Ženama posebno. Ja poslove inače sklapam u birtijama, pa tako i ovaj ... pivo, ono 0,25, pa drugo, pa treće.... ona naravno, ja sok. I uhvatilo je! I pristala! Na posao naravno..... I dok sam plaćao, vidio sam dobru šušku! Zaraditi ću..... nije mi to smisao života, ali me fakat veseli! I onda joj ponudim da je ja odvezem kući, a da po auto dođe sutra, vidim uhvatilo je pivo, sva se rastapa oko mene, i naslanja, i smije mi se, onako ženski, a meni krivo da se stumba autom negdje, ode posao, a i žao mi ljudi. Žena posebno!
 
Naišli neki moji frendovi u tom trenutku, čula banda da ću je voziti doma i vidjeli kako me primila pod ruku i kako mi se smijulji......... i pokazali palac prema gore. Ma znam šta su sve pričali poslije, i zvali su me, ali mi bio isključen mob, ispraznila se baterija, a onda su tek pričali... reko mi gazda lokala danas. I još mi kaže da sam pizda jer neću reć kakva je bila. U krevetu naravno. I cijeli kvart zna. Kud prije, dobar glas se daleko čuje. E pa društvo, nije bilo ništa jučer navečer, nisam vidio nikakav krevet osim svog, a u tome sam bio sam! Makar, ne bih se ja bunio! Pričao bih ja vama, ali nemam što! Da skratim:
 
Nisam jebo, časna riječ!
 
Nemreš bilivit!
.
NeMresBilivit @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.