O malim svinjarijama i ponešto lijepo
NeMresBilivit
Tour d´Blog

j u n k y a r d d a w g

htio bi biti dežulović
► m i s l i   d n e v n i k
neće zajebat
► v i o l a n t e 2 2 2
jasno je zašto je
obožavam
s a m o - n i n a
traži i pronaći će
slucajnenuspojave
prototip koji ide u seriju
w h i s p e r e r
kao ja
b a g r e m - p r u t
tko zna - zna
p o k o s n i c a
to je za mene, onako baš!

k o l i b r a
još nešto za mene
...
n i s a m j a
ne bi smetalo da jesam

l o s t w a y s
tako nekako zamišljam
svog buraza kog nemam

m a r l a
čak je i mene uspjela
zainteresirati za modu


Pisalo se nekada...
Definitivno odustajem od
Ja nisam u N A T O !!!
Zašto meni ne smeta
     Jakša Cvitanović Cvik
Božić sa Michelle Obama
 Muškarci su nasilni i
     točka! Ustvari uslkičnik.

 Ukida se B l o g e r.hr!!!
 V a n   s   p a p o m ! ! ! 
 O d  s a d a  g o v o r i m
      s r p s k i  ! ! !

 Sve po spisku... sad dal
      Mesiću il Sanaderu...
      s v e j e d n o !
 R a s p a d   o b i t e l j i
      2. d i o

 R a s p a d   o b i t e l j i
      1. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      definitivno!

 Tata ti jugonostalgičar,
      2. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      1. d i o

 U  v a š i m  g o d i n a m a
      j a  s a m  f u k a o !

 Jedini pravi   p r o b l e m
      Hrvatske su  H r v a t i !

 Svim kučkama svijeta!
 N  e m a   B o g a ! ! !
 O v o  j e  r e k l a m a
      z a  K o n z u m
!
 O t k a z !
 M a j m u n   majmunski
      ž i v o t    s l a v i

 N i s a m   j e b o ,
      č a s n a   r i j e č !

 O p e t   n i s a m  u  modi
 A j m e !   M o j a   k ć e r
     i m a   d e č k a !

 D a   l i   s a m
     d o v o l j n o   m u š k o ?
 M i l i t a n t n i   p u š a č
 Ne  p r i h v a ć a m  svoje
      m i š l j e n j e ! B a r  n e
      j e d n o g l a s n o !

 D a   č u v a m   ž i v c e ?
     Za KOGA ?
 O d l u č i o   s a m   s e
      s v i m a   z a m j e r i t i !

 Z a š t o   t e s t o v i   I Q
     n i š t a   n e   v r i j e d e?

 A k o  m i s l i t e   d a  j e
     K o l o   s r e ć e   s a m o
     d o b r a   z e z a n c i j a...

 
Blog - svibanj 2008
ponedjeljak, svibanj 26, 2008

Pišu novine, dakako hrvatske novine, da ne zaboravim naglasiti, da jedemo meso koje se nabavlja na akcijskim rasprodajama po Južnim Amerikama, a kojemu je rok trajanja pri samokm isteku. Onda se to meso stavlja u kobasice i ostale mesne prerađevine i od njega se prave autohtoni hrvatski proizvodi. Pa kažu dalje novine kako je lani uvezeno iz Nizozemske pet tisuća tona pancete, naravno dalmatinske, a iz Španjolske i Danske uvozi se pršut, naravno isto dalmatinski jer je taj najbolji. Šta ti je neovisnost, ha? Dalmacija po cijelom svijetu. Dok smo bili pod mrskim okupatorom, Dalmacija je bila samo tu malo po Jadranu i to samo s ove naše strane, a vidi je sada; obišla Sredozemno more i otišla do sjevera, malne do Sjevernog pola se proširila, ma i eskimi ima uskoro da počnu drukat za Hajduka. I tako čitam ja dalje novine, a ono tamo kako mi imamo sve komparativne prednosti, ALI… jebe nas taj ali samo tako. Otkad nam je države, mislim ove samostalne, mi grabimo naprijed koracima od sedam milja, međutim stalno nas sapliće neki ali… trebali smo živjeti bolje, ali su nas napali pa zato živimo lošije, trebali smo povećati proizvodnju, ali su nas opljačkali tajkuni, pa je proizvodnja manja, trebali smo biti cijenjeni međunarodni faktor, ali su nas inetresi svjetskih moćnika marginalizirali, pa smo zadnja rupa na svirali, trebali smo smanjiti nezaposlenost, ali se ona povećala, nije ni važno zašto, trebali smo od turizma zarađivati više, ali su pokvareni švabi prestali dolaziti i poslali nam čehe i mađare, pa zarađujemo manje, trebali smo biti žitnica i mesnica Europe, ali nam se nije dalo saditi i uzgajati pa smo postali kupci europskih supermarketa, trebali smo bitno povećati izvoz, ali smo se zajebali pa smo bitno povećali uvoz, trebalo je da smanjimo zaduženost, ali smo htjeli trošiti, pa smo sada dvostruko zaduženiji nego što je bila cijela Juga, trebali smo biti bogatiji, ali smo se negdje preračunali, pa smo siromašniji… kako nezgodna troslovna riječ taj ali!
I tako mi imamo Hrvatsku, ali ima i ona nas. Da vjerno kličemo u slavu domovine i vjerno uzimamo kredite da nam unucima ne bi bilo dosadno, da imaju što vraćat. Jebi ga, ne može busanje u prsa domovinom džabe!
Sjećam se onih krilatica s kojima je domoljubna ekipa krenula u animiranje pučanstva da se trgne i izglasa samostalnost. Hrvatska puška o hrvatskom ramenu, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu. Realnost je ponešto drugačija… talijanska kočarica na hrvatskom moru, NATO-ov avion na hrvatskom nebu, španjolska kobasica u hrvatskom trbuhu... i slovenski toalet papir na hrvatskoj guzici! Puška je ruska, zovu je kalašnjikov. Tu su nas podojili. Ali nekako mi se fućka za to. Lisnica je pak u našem, hrvatskom džepu. Doduše prazna. Eee, ali to se nitko tada nije sjetio pitati…
.
NeMresBilivit @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 140 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 13, 2008

Vrijeme radnje: ima tome koji mjesec. Mjesto radnje: raskršće kod mene u kvartu. Likovi: Žena dvadeset pet otprilike, njena beba ni godinu dana, prolaznik stariji gospodin i ja, pasivno moja starija kćer. Dakle, vozim ja i vidim ženu, gura kolica, razgovara mobitelom i vrlo odlučno gazi prema križanju, Komentiram pred kćeri: - sad će glupača preći cestu, a da ne pogleda. Zna moja kćer tu priču... tata stalno tako. Pa se i ona nadoveže: - Čini se da hoće!  Ne komentiram ja u takvim situacijama ljude zbog ljudi, ja uvijek komentiram zbog djece. 
Nailazim i imam zeleno za desno, križanje je veliko skretanje blago i može se dosta brzo proći, na ćošku vidik kvari kontejner, koji konj ga je tu postavio...  i njoj je zeleno, naravno ona ima prednost. Pratim je i diže mi se polako kosa na glavi. Naravno da ona hoda kao da je na nekoj stazici usred parka, gura jednom rukom ona kolica, drugom gura mobitel u uho, cereka se... ja se zaustavljam polako i u momentu mi je žao da nisam zaškripao kotačima, pa da malo skoči. Izlazim van iz auta i pitam je kako se ne boji voditi dijete preko ceste, a da ne pogleda. Ona me pogleda, spusti onaj mobitel, šuti nekoliko trenutaka,  sagne pogled i kaže: -„Pa oprostite!“...  i pobjegne na drugu stranu ceste. Stariji gospodin otkomentira: -ma to sve danas samo sebe gleda!  A ja ostao paf! PAF! PAF! Koliko takvih situacija, more, i nikada, baš nikada ovakva reakcija. Uvijek, baš uvijek bi se dotična persona izderavala na mene da je njoj zebra ili da je njoj zeleno i da ja imam stati i šlus. I slučajni prolaznici isto tako. Ma naravno da je njoj zebra, naravno da joj je i zeleno, možda čak i oboje u isto vrijeme, ali otkud ona zna da sam ja u autu? Otkuda ona zna da nije neki klinac koji se ludira sa tek položenim vozačkim, otkuda zna da nije neki kroner koji je popio toliko da ne vidi tu zebru? Otkuda njoj pravo da ne gleda gdje ide kada ima to dijete za koje je odgovorna? Otkuda njoj pravo da računa da su svi ispravni, obazrivi i da će svi poštovati  sve zakone? Otkuda joj pravo da sve to računa djetetovim životom? E to je ja pitam.
Koji mi je poriv? E pa jednostavno, slab sam na klince. Kada vidim da se nekome fućka za dijete digne mi se tlak. Što si ga pravio ako ti se ne da brinuti o njemu. Ako vodiš dijete preko ceste i dijete nastrada, onda si tom djetetu samo ti kriv i nitko više. Pravno gledano, to je druga stvar, ali nema nitko pravo kockati se životom djeteta zato što ima zebra ili zato što je zeleno ili... zar je teško podignuti pogled? Zar to ne učimo klince i sami? I zaista, u današnjem svijetu u kome se često brat za brat ne pobrine, djeca stare roditelje ne gledaju, a o prijateljstvima da i ne govorim.. tko ima pravo računati isključivo na odgovornost vozača koji će slučajno tu u nekom trenutku naići? Netko ne bi sam pripazio na svoje dijete, ali bi da zebra ili zeleno svjetlo ili pijani vozač paze njegovo dijete. A da ne kažem.. kako se ne boji?? Mene strah i samog prijeći cestu a da ne pogledam, a kamoli s djetetom! Uvijek kada vidim takve reagirati ću. Ako će ova žena s početka priče slijedeći puta pogledati kada bude vodila dijete preko ceste ja sam u plusu..
Desetak dana nakon ovoga, punili  su se novinski stupci strašnom viješću da je jedan pijani tip usred dana pregazio majku sa djevojčicom u naručju... na zebri.... jezivo teška tema... ali nitko, baš nitko nije spomenuo majku i njenu odgovornost... djevojčica je podlegla ranama. Što se mene tiče, sto pijanih može proći kraj mene i moje djece... neće nas nijedan zgaziti dok prelazimo cestu. Policiji ostavljam da ih hvata, ja ne bih, hvala! Lakše mi je pogledati, zebri i zelenom unatoč!


p.s. moje mišljenje: 
naj komentari na prošli post (ravnopravno, kronološki) : 

Apsolutno bez konkurencije:
12.5.2008 1:23:42 | oltajmer
Da, baš zanimljiv način kako se Sever iskupio Paljetku :-)
Zatim:
5.5.2008 8:35:04 | slucajnenuspojave 
volim ti ovakve postove. sudari poetskih veličina u nimalo poetskoj stvarnosti. poznavajući dunda Luka vjerojatno je tada baš kao i nedavno kada ga je ironija poetsko-stvarnog svijeta zadesila poetski arogantno povukao dim iz lule, napisao pjesmu za dušu i govor za javnost. što je čije traćenje vremena teško je pitanje jer možda su Miševi i mačke naglavačke Lukin odgovor na ovu anegdotu, a čitatelji su traćili vrijeme nalazeći u tome pjesme za djecu......i možda je Severu išla samo Ružica na živce, a manje Paljetak i možda je svako trućanje o poeziji samo traćenje vremena. I možda ovim komentarom traćim svoje i tvoje vrijeme :-)))
5.5.2008 16:44:31 | tiha-revolucija 
sad si me zaprepastio i uplašio-hoću li ja jednog dana dobiti nagradu od JJ-a? 
6.5.2008 17:09:22 | prvi-stupanj 
Ko su ti ljudi uopće? Ti se izgleda kretao u jako lošem društvu. U nekom iole zdravom društvu ne bi stigli dalje od članstva u seoskom crkvenom odboru za nacionalno dušebrižništvo. 
7.5.2008 15:37:34 | kuma 
Volim citati ovakve tvoje postove. Kao da secem nekom Klimtovom izlozbom i uzivam upijajuci komadice zlata, crvenila, maste s njegovih slika. Nije mi vazno sto je naslikao.Uvijek imam osjecaj da je oslikao neki moj dozivljaj iz proslosti. Tako se ponekad osjecam citajuci tvoje recenice. Pozdrav Nemres
8.5.2008 0:23:50 | zapisi 
ovaj prvi dio mi je priča o sujeti koja kao sjena prati kulturu u svim njenim segmentima... zašto zašto baš kulturnjaci? uvijek sam se to pitala, jer po prirodi struke oni bi baš trebali biti razvijeniji, osvješteniji po pitanju ega i sl... jel'te... barem mislim..
drugi dio mi je prepoznavanje nekih mojih osjećaja... traženje kroz odnose... traćenje sebe, prije svega...
8.5.2008 10:50:43 | hesus 
Ima tome da je prošlo sigurno i dvadesetak minuta kad sam trgao u komadiće svoje zapise, pjesme, pisma, riječi i slova, suza je suzu gonila, a ja sam gledao u svoje razaračke prste i jecajući vrištao: ostavi to, to su moje riječiiiii!!! Na televizoru je luko paljetak plesao na severininu štiklu, onako zamamno zabacujući bokovima i usnama onomatopejizirajući tiram: ta ta ra ta tatarata...
9.5.2008 14:08:51 | glupani 
Ma znaš što, muka mi je od vas pjesnika - ili buncate o ljubavi ili se prepucavate po raznim okruglim stolovima i tribinama :) Tko jebe Luku, koga boli kita za Jožine stavove o Luki. Važno je samo ono što je ostalo između korica i da li je to ovog trenutka čitljivo.
.

NeMresBilivit @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 133 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 5, 2008


Baš prije dvadeset i koju, recimo osamdesetpete, ili prije će biti šeste, nađosmo se na jednoj književnoj tribini, vodio ju je budući kralj češnjaka Vjenceslav Špilak. Ne sjećam se tko je bio gost, što bi reklo da ga nije ni bilo, mora da smo laprdali tek onako. Donijela Ružica Orešković, pokoj joj duši, čuvena voditeljica Jutra poezije u Lapidariju, knjigu neku, ne sjećam se naslova, ali knjigu je napisao i objavio Luko Paljetak, već tada renomirano ime. Donijela da se pohvali kako joj je Luko osobno poklonio knjigu toga jutra i posvetu pročitala sva važna. Dugačak višemetarski stol,  mi posjedasmo uokolo, nas… trideset je sigurno preveliki broj. Preko puta mene Josip Sever, tada već ogrezao u piću, ali lucidan bez obzira na količinu.. stvarni velikan poezije. Nije bez razloga jedna renomirana književna nagrada ponijela ime njegovo. I knjiga krene uokolo, od ruke do ruke, bacali pogled prisutni i slali dalje dok nije došla do Jože. E Joža nikada nikoga nije štedio, dal zbog čašice viška, dal zbog svoje veličine, ali kada nije volio nekoga on bi to bez uvijanja rekao. A Luku, poznato je, nije volio… I bez imalo krzmanja, uze Sever teatralno, kretnjama tako tipičnim za pijanog čovjeka, trgati listove iz knjige. Skoči Ružica, onako ogromna kakva je bila nije mogla nego samo cupkati na stolici, i stade urlati: “OSTAVI TO, TO JE MOJA KNJIGA!” A Sever, s druge strane stola neuhvatljiv njenoj zajapurenosti i bijesu, šeretski odgovara, trgajući i dalje stranu po stranu iz knjige, sasvim mirnim, tek jedva drhtavim glasom pijanca: “ Nije ovo tvoja knjiga! Ovo je knjiga Luke Paljetka!”  I istrga knjigu samo tako i ostavi je na stolu i prekiži ruke i neznatno potom potegne gutljaj i strese se malo i povuče dim i zažuti još zero svoje ionako prežute brkove. I nastavismo dalje u revijalnom tonu… Nikako nije Josip Sever volio Luku Paljetka!


Prije mjesec, možda dva, znači bit će mjesec i po, na Dnevniku čujem vijest, otprilike ide ovako: “Književnu nagradu “Josip Sever” za 2007. godinu dobio je pjesnik Luko Paljetak!!!” Dalje nisam slušao, nisam mogao… samo sam na nekom kartončiću onako prisjećajući se Severa crtkao njegove brkove…  danas sam pronašao taj kartončić sređujući stol.  

A sa druge strane zapisao sam, očito isto tih dana:

"I neka je otišla. Prebrzo su mi se misli na nju trošile i pretjerano se ona trudila da tako bude. Kao kad čupaš korijenje koje nije još za čupanje. Lagao sam joj da je lijepa, zaklinjući se da istinu govorim.  Onda sam se smijao, ona se okretala, nije joj bilo jasno. Govorila mi je da sam ja lijep kad se smijem, nije lagala. Tako je vidjela. A ja nisam vidio ljepotu, nisam je čak ni naslućivao, nije mi se činilo ni da je bila ljepša sa dvadeset manje.  Ali je imala ono nešto, ono tako definitivno, da sam ipak vidio njenu ruku u mojoj, njenu glavu kako se spušta na moje rame, nikada da ga dodirne. Sami smo ispali krivi na kraju. I ne mogu da kažem da mi je žao, prije bih rekao da sam nestrpljivo čekao da vidim ima li koga u tome srcu za koga su mi odavno tvrdili da je moje a ja ga nikako nisam osjetio. U vazduhu je još uvijek memla, u meni još uvijek ne znam, a dan kao da odmiče petnaest minuta presporo, petnaest minuta svakoga sata.. pa nemoguće da smo toliko vrijeme tratili."


p.s. moje mišljenje: 
naj komentari na prošli post (ravnopravno, kronološki) : 

Apsolutno bez konkurencije


27.4.2008 13:31:31 | hesus
Sanjao sam sinoć ministra primorca kako u haljini koju je pozajmio kod heidi klum trče livadom prosutom cvijetnim uzorkom, a kako god napravi koji HOP tako mu testisi zaigraju ispod uzdignute tkanine i sve se nešto meškolji, podsmjehuje u licu i travica mu škaklje gole tabane i leptiri mu miluju svježe-počupane obrve i onda se najednom izvije u nevjerovatno grandioznu piruetu, pa umjesto da se prizemlji upadne u septičku jamu kojoj je ministrica dropulić odobrila postojanje.
Da li je to slučajnost, ili on stvarno ima muda, jer koliko mi se učinilo, dok je plivao i mahao rukama u jami ispunjenoj govnima onaj smješak nije mu silazio s lica?

Zatim
24.4.2008 19:48:43 | lostways
možda zvuči satirično ali uopće mi nije teško zamisliti junaka dragana kako na srednješkolce, nesuđene maturante, opasne i naoružane (brašnom) šalje oklopna policijska kola. naravno, dragan bi tom junačkom operacijom zapovijedao iz stožera. aj kad smo mi već ovce i za niš, nek su onda bar neki novi klinci za nekaj.... nemrem vjerovat, moj komentar nije za razliku od inače pod brojem 724, već držim odlično četvrto mjesto ;)
24.4.2008 20:51:34 | Neregistrirani korisnik [electrasdreams]
E, alal ti. I ti mislis da su srednjoskolci mladi, pametni ljudi. Laknulo mi je, ne mogu vise da podnesem da me zbog takvog misljenja pljuju i upinju se da mi pokazu kako nisam normalna. I treba da im dohaka ta pametna mladost kada se vec "mudra" sredovecnost i starost zavukla u misije rupe.
25.4.2008 0:05:41 | Neregistrirani korisnik [Omi]
Jasno da je hrabar kad ima karate pojas i još je forenzičar. Pa ako mu vratiš kad te lupi, odmah te identificira. Osim toga, prvi mandat je i počeo ono reklamom na TV gdje njegova pesnica iskače iz ekrana. Sad se više ne mora truditi, već hnosom, državnom maturom (još nema kataloga znanja za sve predmete, još nemaju pojma što će ovi to za državnu maturu morati znati) i oštrim pogledom 'možeš lubenicu njime sjeći'.
25.4.2008 4:09:09 | pegulanstrashni
Sad mi je pao napamet Šuvar. Njegova reorganizacija školstva je također bila divna. I onda sam ga i upoznao, posjetio njegovo predavanje i vidio koliko je lucidan i inteligentan. I nisam mu toliko zamjerio tu "reorganizaciju" jer barem je pokušao nešto, doduše katastrofalno. A upoznao sam i Primorca, i njegova ljigavost i samodopadnost nema granica. Njemu neću oprostiti ako uništi par generacija.
25.4.2008 9:48:44 | mario-s-neta
A ja sam čuo skroz drugačiju verziju... da je jedan razred htio markirati sat kemije... pa su to čuli drugi razredi pa su im se pridružili... pa je naišla ekipa HTV-a koja prati cijene grincajga na placu (u blizini škole je tržnica Dubrava)... pa su ih snimili... i dalje je legenda... ali definitivno mi se više sviđa ova tvoja inačica i jako želim vjerovati u nju... :)
28.4.2008 10:54:11 | heinrichboell
Eh, opet kamo sreće da srednjoškolci učine bilo što od navedenog. Kako sam nevjerojatno mladolika, mislim da ću se rado priključiti prosvjedima - nema ničeg boljeg za bistrenje glave od vodenog topa! :-)
29.4.2008 15:13:55 | swirl
Nemrešbilivit, ajde ti malo češće savjetuj vladajuće. Možda onda što i bude od onih obećanja koja slušamo, a poslije ulaze u kategoriju SF
29.4.2008 17:24:23 | donquichotte
Jel itko skužio sličnost ministra Primorca sa glavnim likom iz PSIHA velikog A.H.
29.4.2008 22:03:39 | moj_svijet
odličan post! no, ja bih primijetila i da bi 'odrasli' ilitiga svi oni koji štrajkaju ponekad, imali što za naučiti od te djece... organizirali su se preko interneta i mobitela u samo dva dana, a sindikalni prosvjedi se najavljuju mjesecima unaprijed i ne izbore baš ništa :)))
30.4.2008 15:55:50 | Neregistrirani korisnik []
,..kada bi bili u nekom vremeplovu,,onda bi sonja marmeladova bila kucna pomocnica i frendica vedrane rudan..koja bi ,u tim okolnostima ,mogla bit ne trgovkinja-vec,mozda /i/poslovodja-ilikako se to vec titulira u gajevoj/ilici...a za drzavnu maturu bi bio kriv djikic nemresbilivit. 100%
1.5.2008 14:00:07 | biger
ok nemreš ..sve kaj veliš stoji..no i ti današnji srednješkoljci su već sutra učmali studoši, umorni radnici i ubrzo penzići na nekom friškom bažulju..... J a se samo pitam zašto uz svakog tog srednješkolca nisu bili tatai mama?? To bi imalo snagu !!!
2.5.2008 12:14:25 | sa_mar
cek...da te zamislim... vidim te kako negdije vec radis nemire...ti si skriveni revolucionar!

.

NeMresBilivit @ 03:04 |Komentiraj | Komentari: 118 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.