O malim svinjarijama i ponešto lijepo
NeMresBilivit
Tour d´Blog

j u n k y a r d d a w g

htio bi biti dežulović
► m i s l i   d n e v n i k
neće zajebat
► v i o l a n t e 2 2 2
jasno je zašto je
obožavam
s a m o - n i n a
traži i pronaći će
slucajnenuspojave
prototip koji ide u seriju
w h i s p e r e r
kao ja
b a g r e m - p r u t
tko zna - zna
p o k o s n i c a
to je za mene, onako baš!

k o l i b r a
još nešto za mene
...
n i s a m j a
ne bi smetalo da jesam

l o s t w a y s
tako nekako zamišljam
svog buraza kog nemam

m a r l a
čak je i mene uspjela
zainteresirati za modu


Pisalo se nekada...
Definitivno odustajem od
Ja nisam u N A T O !!!
Zašto meni ne smeta
     Jakša Cvitanović Cvik
Božić sa Michelle Obama
 Muškarci su nasilni i
     točka! Ustvari uslkičnik.

 Ukida se B l o g e r.hr!!!
 V a n   s   p a p o m ! ! ! 
 O d  s a d a  g o v o r i m
      s r p s k i  ! ! !

 Sve po spisku... sad dal
      Mesiću il Sanaderu...
      s v e j e d n o !
 R a s p a d   o b i t e l j i
      2. d i o

 R a s p a d   o b i t e l j i
      1. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      definitivno!

 Tata ti jugonostalgičar,
      2. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      1. d i o

 U  v a š i m  g o d i n a m a
      j a  s a m  f u k a o !

 Jedini pravi   p r o b l e m
      Hrvatske su  H r v a t i !

 Svim kučkama svijeta!
 N  e m a   B o g a ! ! !
 O v o  j e  r e k l a m a
      z a  K o n z u m
!
 O t k a z !
 M a j m u n   majmunski
      ž i v o t    s l a v i

 N i s a m   j e b o ,
      č a s n a   r i j e č !

 O p e t   n i s a m  u  modi
 A j m e !   M o j a   k ć e r
     i m a   d e č k a !

 D a   l i   s a m
     d o v o l j n o   m u š k o ?
 M i l i t a n t n i   p u š a č
 Ne  p r i h v a ć a m  svoje
      m i š l j e n j e ! B a r  n e
      j e d n o g l a s n o !

 D a   č u v a m   ž i v c e ?
     Za KOGA ?
 O d l u č i o   s a m   s e
      s v i m a   z a m j e r i t i !

 Z a š t o   t e s t o v i   I Q
     n i š t a   n e   v r i j e d e?

 A k o  m i s l i t e   d a  j e
     K o l o   s r e ć e   s a m o
     d o b r a   z e z a n c i j a...

 
Blog - studeni 2009
srijeda, studeni 25, 2009

Šetam ja gradom. Gledam dućane i naiđem na jedan, drže tekstil. Odkomentiram prijateljici kako je taj isti bio tu i prije dvadeset godina. I još dodam kako je danas malo takvih. Uglavnom se sve jako brzo mijenja, danas je knjižara, sutra butik, pa fast food, pa frizeraj, pa opet butik i tako svakih koju godinu, ponekad i kraće.
Uđem, mlada djevojka prilazi mi s kilom šminke, ne u ruci nego po sebi, i pita: - Mogu li vam pomoći? Danas je to udarna rečenica svih nemaštovitih i preko volje zaposlenih, nerealiziranih mladih ljudi. Jebote daj mi objasni kako bi ti to meni pomogla? I zašto uopće misliš da meni treba pomoć? Kako ja to izgledam? Jel krvarim možda iz nosa? Jesam li blijed? Neuhranjen? Iskočila mi bubuljica od dvadeset deka na obrazu? Curi mi gnoj iz uha? Šta mi to fali da mi s već vrata nudiš pomoć? Gdje god uđeš danas te svi pitaju da li ti mogu pomoći? To je dio imagea suvremenog prodavača. Forma prije svega! Standard, jebote. Kažem ja njoj da trebam odijelo. Koji broj trebate? - pita ona mene, mrtva hladna. - Otkud bi ja znao koji broj? Pa dobro tko tu kome pomaže? Vi meni ili ja vama? - Pa gospodine, valjda znate koji broj nosite. - E pa gospodična, naravno da ne znam koji broj nosim. Zadnji puta sam kupovao odijelo prije gotovo deset godina i em sam zaboravio broj, em sam dobio deset kila, pa i da ga pamtim premali mi je. - Pa otkuda bih ja onda znala kada vi ne znate?  I šta sad ja njoj da odgovorim? A prvo odijelo kupio sam, maturska večera, baš u ovom istom dućanu. Starija prodavačica, koja me nije pitala kako će mi pomoći, reče kada je vidjela da gledam odijela: - Mladiću, 48 su vam ovdje. Kako je ona znala? Kako su sve tadašnje prodavačice znale koji broj ja nosim iako nikada do tada nisam imao odijelo? I ne samo to, znala je, na postotak točno, sastav materijala, pa je znala uzeti mjeru za skraćivanje, znala je kako se čisti odijelo i koliko rezervnih gumbiju ima, vjerojatno je znala i na kom stroju je šiveno, ali to je nisam pitao. Sve je ta znala. Bila je doktor za prodaju odijela. Prodala ih je milion. Cijeli ih je život prodavala. Ona je meni, tek svršenom maturantu, pomogla bez da se nudila. A ova ne samo da ne zna broj i da ne zna sastav, nego tri minute ne može pronaći gdje je ušivena etiketu na kojoj to piše. Ja joj odajem tajnu i pokazujem unutrašnju stranu unutrašnjeg džepa. Ali ni onda joj ne ide. Pročita lambswool, ali nema pojma što je to. No, bitno da bi ona pomagala. Odmah s vrata. Onda ona pita mene znam li ja što to znači. – Pa mlada damo, nisam se ja nudio da vama pomažem, nego vi meni!
Uglavnom, prezirem to uštogljeno ponašanje naučeno na nekim zapadnim seminarima , jebo ih kapitalizam i slobodno tržište radne snage. Kao, svaka budala može prodavati odijela. Svaki papak može bit konobar. Ma može kurac! Kao da je dovoljno pitati mene ili mog susjeda da li mi možeš pomoći. Čarobna rečenica sve riješava. Danas prodaje novine na kiosku, sutra konobari, prekosutra je tajnica u Dildo-prometu, pa prodavačica odijela. I svima bi ona pomagala. A ni sebi ne može pomoći da zadrži radno mjesto dulje od šest mjeseci. Prije deset dana dao sam frendu koji se time bavi da mi napravi majicu, s natpisom u dva reda, da slova budu što veća: "Ne možete mi pomoći!". Uvijek je imam u autu i čim se zaustavim pred nekim tržnim centrom navlačim je i tako ulazim u dućane. Najbolje je kada uđem, a prodavačica odmah pita i paralelno čita natpis. Pa joj bude neugodnjak, a ja se smijem, pokvarenim smiješkom, naravno!
Prije dvadeset godina u spomenutom sam dućanu kupio odijelo. Prije deset isto. Ove godine eto nisam. Ali već njušim scenu: dotična firma je pred bankrotom, dućan će se vrlo vjerojatno zatvoriti, onda novi vlasnik sve raskući, a cura traži novi posao. Javlja se na oglas koji sam dao za nove radnice i dolazi na razgovor. A onda ja nju pitam da li joj mogu pomoći!
.
NeMresBilivit @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 99 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.