O malim svinjarijama i ponešto lijepo
NeMresBilivit
Tour d´Blog

j u n k y a r d d a w g

htio bi biti dežulović
► m i s l i   d n e v n i k
neće zajebat
► v i o l a n t e 2 2 2
jasno je zašto je
obožavam
s a m o - n i n a
traži i pronaći će
slucajnenuspojave
prototip koji ide u seriju
w h i s p e r e r
kao ja
b a g r e m - p r u t
tko zna - zna
p o k o s n i c a
to je za mene, onako baš!

k o l i b r a
još nešto za mene
...
n i s a m j a
ne bi smetalo da jesam

l o s t w a y s
tako nekako zamišljam
svog buraza kog nemam

m a r l a
čak je i mene uspjela
zainteresirati za modu


Pisalo se nekada...
Definitivno odustajem od
Ja nisam u N A T O !!!
Zašto meni ne smeta
     Jakša Cvitanović Cvik
Božić sa Michelle Obama
 Muškarci su nasilni i
     točka! Ustvari uslkičnik.

 Ukida se B l o g e r.hr!!!
 V a n   s   p a p o m ! ! ! 
 O d  s a d a  g o v o r i m
      s r p s k i  ! ! !

 Sve po spisku... sad dal
      Mesiću il Sanaderu...
      s v e j e d n o !
 R a s p a d   o b i t e l j i
      2. d i o

 R a s p a d   o b i t e l j i
      1. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      definitivno!

 Tata ti jugonostalgičar,
      2. d i o

 Tata ti jugonostalgičar,
      1. d i o

 U  v a š i m  g o d i n a m a
      j a  s a m  f u k a o !

 Jedini pravi   p r o b l e m
      Hrvatske su  H r v a t i !

 Svim kučkama svijeta!
 N  e m a   B o g a ! ! !
 O v o  j e  r e k l a m a
      z a  K o n z u m
!
 O t k a z !
 M a j m u n   majmunski
      ž i v o t    s l a v i

 N i s a m   j e b o ,
      č a s n a   r i j e č !

 O p e t   n i s a m  u  modi
 A j m e !   M o j a   k ć e r
     i m a   d e č k a !

 D a   l i   s a m
     d o v o l j n o   m u š k o ?
 M i l i t a n t n i   p u š a č
 Ne  p r i h v a ć a m  svoje
      m i š l j e n j e ! B a r  n e
      j e d n o g l a s n o !

 D a   č u v a m   ž i v c e ?
     Za KOGA ?
 O d l u č i o   s a m   s e
      s v i m a   z a m j e r i t i !

 Z a š t o   t e s t o v i   I Q
     n i š t a   n e   v r i j e d e?

 A k o  m i s l i t e   d a  j e
     K o l o   s r e ć e   s a m o
     d o b r a   z e z a n c i j a...

 
Blog - listopad 2009
četvrtak, listopad 29, 2009

Ima tome tri godine, velika je rasprava bila na blogeru, smije li se u ikojem slučaju dijete fizički kazniti ili ne. Ponavljam, za one koji ne stoje najbolje sa kategorijom naziva „čitanje s razumijevanjem“, ne razgovara se o odgoju batinama, već da li se dijete smije ikada udariti. Javio se tada jedan bloger žestoko braneći teoriju da ni pod kojim izgovorom nikada nijedno dijete ne treba niti jedan roditelj udariti. Povod raspravi bio je neki moj komentar.. Sam događaj se zbio u osnovnoj školi gdje je neki roditelj podigao dijete, tuđe, i prislonio ga na zid i priprijetio mu. Dotični klinac je sustavno  godinama maltretirao djecu iz kvarta i tom prilikom je ozbiljno ozlijedio njegovog sina, ne prvi puta. Na to je otac malog delikventa tužio dotičnoga itd. Povela se rasprava u novinama, razni pravobranitelji, psiholozi, sociolozi i ine dokone guzice našle su se osuđivati ovog roditelja koji je priprijetio klincu, pritom ne spominjuci glavnog vinovnika. Ja sam negdje ostavio komentar  kako je morao stari to učiniti da zaštiti svoje dijete, kad već  otac delikventa nije nikada pošteno izlemao svog malog. I krenulo je laprdanje tipa: razgovorom se sve da riješiti. Ja repliciram da kao roditelj nisam spreman da mi dijete netko mlati dvije, tri godine i da čekam dok se s nasilnikom razgovara. Još zastupam stav da bih ja svog malog propisno izmlatio kada bi maltretirao drugu djecu. E tu je kvaka. Često čujemo da netko kaže: - da sam ja tako bogat ja bih dao za to i za to... Takvi koji bi davali svakome nikada ni ne mogu steći bogatstvo, jer se do njega ne dolazi takvom filozofijom. Ili još naivnije, kada ljudi počnu sa: -da sam ja na vlasti ja bih bio pošten... Takvi nikada ne mogu doći na vlast, jer za nju osvojiti treba itekako dobar želudac. E tako je i samnom. Nikada ja neću doći u priliku da izmlatim svoje klince jer maltretiraju druge. Moji klinci bi i za znatno manju glupost nadrapali, pa nikada neće stići do te stepenice o kojoj pričam.
 
Jedan od onih koji su sudjelovali u prebijanju nasmrt našeg Luke, kažem našeg jer je svako dijete na našim ulicama naše ili bi barem trebalo biti, još je nekoliko puta evidentiran u istim prekršajima nakon toga. Jučer je s frendovima iscipelario novu žrtvu. Sasvim sam siguran da ga njegov otac nikada nije dobro propustio kroz šake. Uz razgovor, naravno. Da jest, ne bi taj mali sticao „slavu“ na taj način. Teorija o telefonima na koje djeca drukaju roditelje, centri za socijalnu skrb koji zbog jednog šamara šalju roditelje na višemjesečne „obrazovne“ kurseve (znam slučaj) možda zvuči zgodno, ali jednostavno ne funkcionira. Klince treba zaštititi, ali treba i društvo zaštititi od tih klinaca. Svjedoci smo da klinci ne šljive nikoga, da učitelji nisu nikakav autoritet, roditelji sve manje, a netko treći da i ne govorim. Kompleksan je to problem, milion faktora utiče na odgoj i ponašanje djece, i ja kao otac troje koji ih odgaja sasvim sam, znam to vrlo dobro, ali isto tako znam da praviti monstrume od naših predaka nije sasvim u redu. Oni su od nas napravili, u prosjeku, pristojnije i bolje ljude, nego što smo ih mi napravili od naše djece. A po današnjoj percepciji, naši roditelji, a o bakama i djedovima da i ne govorim, pravi su monstrumi. Jer, znali su oni itekako fizički kazniti.

Nisam rijetko u društvu razgovarao o toj temi. Naravno družim se sa ljudima koje cijenim, ne sa fukarom. Simptomatično je da je baš svatko tko se prisjetio neke šamarčine koju mu je otac opalio rekao kako je stari bio u pravu i priznao da je fakat napravio sranje, drugim riječima odobravao je taj potez. Često su čak konstatirali da je sreća da je stari tako reagirao jer tko zna gdje bi završilo da nije. Odrastu ljudi pa shvate neke stvari. Ne govorim o ekstremima, naravno. Pa kada se u situaciji kakva se jučer desila počne težište bacati na prava nasilnika, kada pedagozi, psiholozi i socolozi počnu lamentirati o načinima resocijalizacije, kada se razvija teorija o preodgoju razgovorima, odričući bilo kakvu primjenu sile i drakonskih zakonskih kazni za teške prijestupe maloljetnika, ja prestajem biti pristojan član društva i postajem otpadnik. Kada bi zakon drakonski kažnjavao roditelje teških delikvenata i kao u anglosaksonskom pravu same maloljetne delikvente, puno bi manje bilo tih delikvenata. A kad ih i ne bi bilo manje, manje bi bilo žrtava njihovog divljanja. Jer mnogi od njih su višestruki prijestupnici. Kaže neki od tih luftirajućih mozgova kako pritvor nije rješenje i kako je potpuno promašeno što je neki mali u engleskoj osuđen na dugogodišnju robiju. Jer kao mala je šansa da ponovi isto djelo. Naravno, tog tipa kog je ubio ne može opet ubit. Ali može nekog drugog. E pa ako je ubio, onda nema smisla praviti statističke provjere koliki postotak će ih opet ubiti. Sve ih zatvoriš i misliš na one koji neće postati žrtve zbog toga. I sretan si! I jebe ti se za probisvijete koje roditelji nisu nikada ošamarili. Priuštiš im da razgovaraju dvadeset godina, na porti zatvora. Pa nek se hvale čuvarima kako oni nikada nisu udarili svoje dijete. Čak ni kada je pretuklo susjedovog malog. Ni onda kada je obilo trafiku. Ni kada je prvi puta završilo u murji zbog dopa. Ni kada je peti put tamo završilo. Neka se hvale kako su uvijek imali razumijevanja i kako su razgovarali s njima. Zatvorski čuvari će ih ziher razumijeti. Za sažaljenje nisam baš siguran. I neka svi ukrug međusobno razgovaraju. Ali, neka to bude na sigurnom. Tamo gdje tata nekog ugnjetavanog klinca neće moći sustići njihovog malog i zaraditi kaznenu prijavu.

Nisam rekao da je batina iz raja izašla, ali da je na ulaznim vratima to tvrdim. Vidio sam je!
.
NeMresBilivit @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 109 | Prikaži komentare
utorak, listopad 27, 2009

Pišem, leđima okrenut televizoru. A od tamo sindikalista viče, dobio dvanaest sekundi u Dnevniku, da nije hrvatski radnik kriv za stanje ekonomije (mislim da je rekao gospodarstva) kako to kažu političari i poslodavci. E pa sindikalac, ne bih se ja složio s tobom!

Ajd da vidimo ovako: tko su radnici? Jesu li to oni koji su bili na izborima? Jesu!  Znači birali su te političare. Mnogi nisu bili na izborima? Znači nisu željeli birati te političare. Očito po ovoj osnovi, krivi su i jedni i drugi! Ajmo dalje! Jesu li to radnici koji šute što god bilo u pitanju i koji se ne mogu okupiti ni u kakvom ozbiljnijem broju ma koliko ih masakrirali, pljačkali i pravili budalama? Jesu! E pa ako se neće buniti onda su krivi! Da su se bunili na vrijeme, davno bi se stvari počele sređivati. Pa još dalje, jesu li to radnici koji su glasali 1990 za samostalnost i kapitalizam? Jesu! E pa poslije bio rat, pa u ratu pljačka u privatizaciji, pa mladi i školovani po pravilu odselili iz zemlje i privreda se, eto, našla na koljenima. A oni nisu znali da će to tako biti. E pa tek onda su krivi. Tko im je kriv što nisu znali? Nisu htjeli učiti u školi, pa su ostali bedasti i nasjedali na obećanja kako će se nakon tog referenduma živjeti puno bolje. A lijepo se vidjelo koliko se kuha i koliko je sve to opasno! Uostalom, stara je stvar da neznanje ne oslobađa odgovornosti. Najgore od svega je što ti isti i danas šute! Ti isti nisu nikada niti jednu pogrešku priznali. Ti isti ništa ne čine da bi se stanje popravilo. Nego šalju sindikalca da kuka. A sindikalac ko sindikalac, kuka javno i prežderava se tajno, osiguran od vlasti dovoljno da ne talasa previše.

I taman završih sa svojim razmišljanjem o hrvatskom radniku, kad mi, opet iza leđa, zadrhti majka Ivane Hodak u prilogu o suđenju za njeno ubojstvo. Da se smrzneš. Kamera je secira, krupan kadar, pa još krupniji, pa samo lice, pa samo usta, žena priča o rupi od metka u glavi svoje kćeri, pa pokazuje na svoju glavu, pa muca, pa se gubi.... i tko je kriv za morbidan prilog? Urednik? Kamerman? Televizija? Ne! Ne, ne i ne!!! Hrvatski radnik je kriv! Dođe s posla i zavali se u fotelju, otjera dijete koje ga dođe pitati što je osmoza... i komentira. Sve komentira pa i ovu scenu. Ja sam na pola priloga mutirao TV, toliko mi je bio mučan prilog. Hrvatski radnik je gledao, komentirao i time i svoje dijete pripremio da sutra jednako debatira o nekom sličnom prilogu navaljeno u naslonjaču, eventualno u birtiji, ali ne dalje. E pa hrvatski radniče, da te ne zanima ovako morbidna tematika, ne bi taj urednik pravio takav prilog, da te ne zanima crna kronika i nogomet više od ekonomije i znanosti, ne bi pola novina bilo crna kronika, a druga polovina nogomet, jebala te Cibalija!

Posebno ne prolaze oni priglupi izgovori da se ionako ne može ništa učiniti. Kada se moglo 1991-1995. onda nema što se ne može. Jedino opravdanje je da se tada, kako to precizno reče Thompson danas u intervjuu kod Mirne Brend, prilikom priznanja da jest pjevao Jasenovac i Gradišku Staru, snaga crpila iz mržnje prema neprijatelju. A mržnja nam je uvijek bila veća inspiracija od ljubavi. Odatle i toliko crne kronike u medijima. Za jači angažman treba ljubavi za ovu zemlju, a ona je kod hrvatskog radnika uglavnom svedena na pjevanje Thompsonovih pjesama i drukanje za Bilić boyse. Sve preko toga je luksuz malobrojnih.
.
NeMresBilivit @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 14, 2009

Ma kakvi! Nije to bila ona. Još je Marina Cvetajeva znala po kom se obrascu prepoznaje laž nastala u želji da uvjeriš sebe u ono što si napisao pa je izmišljala riječi (znao je i Pasternak, ali od njega se to moglo očekivati). Ona uostalom nije ni mogla biti tu, naprosto zato što ona ne postoji. Tko zna otkada već ne postoji. A ja kao prizemljen lik, nepoštovatelj nadnaravnog i brutalno nemaštovita uloga u predstavi o samome sebi, nisam uspio stvoriti zamjenu za nju.  Mogao sam samo lagati da je ima. Dakle, nije ona.

...................................................

Nakon deset godina obistinila se ta zvijezda koju sam lagao. Evo je. Gledam u nju i sram me nekako, kao da će ona znati da sam je crtao i prije praska kojim je zasijala. Daleko je. Nije me manje sram zbog toga. Daleko je i znam da je to pošteno. Ova je zemlja nakaza i nema perspektivu, zvijezde će zauvijek ostati na nebu. A ako koja i padne, to će biti slabost koju je valjalo preboljeti.

....................................................

A prije toga, zaboravio sam reći, osjetio sam probleme sa disanjem. Otprilike kao kada hoćeš udahnuti, ali ne znaš gdje si zametnuo taj komad zraka koji je do maločas bio tu. Do maločas, majke mi. Pa probaš na svaki način. Ne taktiziraš, do zraka se dolazi odmah ili... ma nema ili! Dišem izdajnički, znaš kako izdajnici dišu... Oko mi s pažnjom okreće nebo. Uporno, stoput i još jednom iznova, jer samo upornošću nastaju zvijezde.
.
NeMresBilivit @ 02:47 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.